Znatiželja na pješačkom prijelazu

Jeste li primijetili kako vrijeme brzo prolazi kad vam je lijepo, a jako sporo kad vam se žuri? Sigurno jeste.

Henry van Dyke je rekao: „Vrijeme je sporo za one koji čekaju, vrijeme je brzo za plašljive, vrijeme je dugo za one koji tuguju, vrijeme je kratko za one koji se raduju, za one koji vole, vrijeme ne postoji!“.

Sličnu sam situaciju doživio na jednom pješačkom prijelazu u Rijeci na kojem se na prolaz vlaka čeka nekoliko minuta. Nestrpljivi građani i turisti prolazili su preko pješačkog prijelaza iako je signalizacija za nailazak vlaka bila upaljena. Mene su misli odvukle u drugom smjeru. Gledao sam s koje će strane doći vlak i kakav će biti. Malo bih se okrenuo prema krivini i kolodvorskim kolosijecima, a malo prema tunelu. Na kraju sam ugledao svjetla iz tunela i lokomotivu HŽ Carga. (https://www.youtube.com/watch?v=Hd8ydfE3Utc).

Iskreno, nadao sam se nekom kontejnerskom vlaku, ali nema veze, bio sam znatiželjan i vrijeme je brzo prošlo.

U svakom slučaju, ta situacija potakla je sljedeće pitanje, razmišljanje ili ideju: „Ako se već ne može skratiti vrijeme dolaska vlaka do ŽCP-a ili pješačkog prijelaza preko pruge, može li se ikako privući pozornost ljudi kako ne bi prelazili prugu dok je signalizacija upaljena i na taj način riskirali svoj život? Što bi to ljudima moglo biti toliko zanimljivo i privlačno kako bi usporili svoj užurbani ritam?“

Jedno od rješenja na koje sam pomislio je da svatko za vrijeme rada signalizacije prijavi svoju lokaciju s jedne strane prijelaza, a nakon prolaska vlaka i prestanka rada signalizacije prijavi svoju lokaciju s druge strane prijelaza. I na taj način skuplja nagradne bodove za različite sadržaje.

Autor: Dražen Kaužljar

Foto: Dražen Kaužljar