Zagreb21: trči, pokušaj dostići svoj rekord, ali prvo pazi na svoje zdravlje
Sve utrke u sklopu Zagrebačkog proljetnog polumaratona Zagreb21 prepoznatljive su po najavama koje se čuju prilikom zagrijavanja: „Trkači i trkačice, dobro se zagrijte, ostalo je još nekoliko minuta do starta. Pokušajte dostići svoje rekorde, ali prvenstveno pazite na svoje zdravlje!“ Tako je bilo i ovaj vikend. Iako je utrka Zagreb21 poznata po takvim najavama prije dvije godine došlo je do strašne tragedije. Naime, 2021. godine, trkač koji je zadnji prošao ciljnu liniju srušio se je i umro. Iako je u svojem društvu bio poznat kao sportaš, avanturista i borac, u ovom slučaju precijenio je svoje mogućnosti. Nije bio spreman za napore koje donosi utrka dugačka 21,2 km. Dodatno su se stvari zakomplicirale jer je trčao pod startnim brojem druge osobe koja mu je poklonila svoj start, pa su i u atletskom klubu ostali šokirani smrću svojeg člana. Te 2021. godine bilo je puno teže vrijeme za trčati. Nakon kišne noći usijalo je sunce pa je dobar dio ceste bio u lokvicama koje su stvarale sparinu. Zbog svega toga nužno je naglasiti da je odnos sporta i zdravlja u međuovisnosti – bavljenje sportom je nužno za zdravlje, ali i zdravlje je potrebno za aktivno bavljenje sportom.
Ova godina imala je za trkače dva dodatna izazova. Oni koji su trčali u subotu navečer cijeli dan su gledali kako kiša lijeva i razmišljali u kojoj će opremi trčati. Oni koji su nastupali u nedjelju trčali su „sat ranije“ radi pomicanja vremena i morali su paziti da ne prespavaju utrku.
Meni su utrke Zagreb21 u pozitivnom sjećanju. Tu sam prvi put trčao svoj službeni polumaraton i to s izvrsnim rezultatom, a to je jedina utrka na kojoj sam dva puta trčao polumaraton. Ipak, trčanje kroz dvorište HRT-a je dovoljan motiv za ponovo se prijaviti i iduće godine. Osobno, ovogodišnja utrka Zagreb21, bila je dodatni izazov jer sam dva tjedna ranije pokupio virozu i bio izvan treninga cijelo to vrijeme. Može li biti gore od toga kad se spremaš dva i pol mjeseca i onda te pred utrku bolest vrati na početak? Zbog toga sam se morao prebaciti s 21 na 5 kilometara. Čak i moj pametni sat je nakon utrke rekao da se nisam dovoljno oporavio i da uzmem predah. Ukupni rezultat, iako sam bio jako zadovoljan, ipak je lošiji od onog na 10 kilometara mjesec dana ranije. Sad koliko sam slušao savjet s najave utrke da pazim na svoje zdravlje ne mogu sa sigurnošću reći.
U konačnici, uz bolest ide i slabija koncentracija, a povećana nervoza. Tako sam pri dolasku na utrku bio dekoncentriran u prometu. Sumrak je lagano padao, a ispred mene je vozio jedan automobil. U jednom trenutku naglo je zakočio ispred novih crvenih usporivača na pješačkim prijelazima. Iza parkiranog automobila polagano je cestu počeo prelaziti dječak. Kako je cesta još bila mokra od kiše, moj automobil je počeo klizati i ABS sustav je spasio stvar. Nije došlo do sudara ili još gore do udara dječaka na pješačkom prijelazu. U tom trenutku je utrka za mene bila gotova, iako još nije ni počela.
Na kraju ovogodišnjeg Zagreb21 mogu reći: „Užitak je trčati po gradskim ulicama bez ograničenja brzine ali da bi mogli uživati dobro pazite. Bilo da je riječ o vašem zdravlju, bilo da je riječ o sigurnosti života i zdravlja sudionika u prometu. Osobito onih mlađih.“
Autor: Dražen Kaužljar