*
 

Zašto mirni ljudi u prometu postaju bijesni vozači?

„Jeste li uočili da je vozač koji u prometu vozi sporije od vas idiot, a onaj koji vozi brže od vas manijak.“ – Gorge Carlin

Što se to događa s nama ljudima u prometu?

Svi mi u prometu povremeno izgubimo kontrolu nad sobom i svojim ponašanjem te se od urednih i mirnih ljudi pretvorimo u bijesne vozače. Tada postajemo žrtve te ljutnje neovisno o tome s koje strane dolazila. Posljedice ove ljutnje u prometu mogu biti porazne (čak 56% fatalnih sudara prouzročili su agresivni i ljuti vozači).


Odakle tolika ljutnja kod vozača?

Jučer je za mene bio jedan od tih dana. Vozio sam se s posla kući zajedno sa svojom dragom. Bio je hladan, no sunčani dan. Nešto smo veselo razgovarali i planirali. Promet nije bio gust i vožnja je išla glatko. Međutim, odjednom, sve se promijenilo.


Skrenuo sam u desnu traku kako bi se s njom odvezao prema mom kvartu u blizini. Čini se da sam podcijenio brzinu vozila iza mene u toj traci. Kada sam se prestrojio, u retrovizoru sam vidio to vozilo koje je doslovce dojurilo i zalijepilo uz stražnji branik mog vozila. Njegov vozač nije smanjivao brzinu ni odstojanje.


Podigao sam odmah desnu ruku u znak isprike i slegnuo ramenima, no bilo je prekasno. U retrovizoru sam uočio da za volanom tog vozila više nije sjedio čovjek, već razjarena zvijer koja je urlala i doslovce rigala vatru. Sva sreća što ga nisam mogao čuti. A pogled, da je mogao ubiti, bio bi trenutačno mrtav.


Kako sam usporavao da skrenem u desno razjareni vozač me mahnito zaobišao gotovo zalijepivši se desnom stranom njegovog vozila o lijevu mojeg, pokušavajući me odgurati. Skretanje je spriječilo sraz vozila. Bijesni vozač je krivudajući vozilom na cesti i trubeći, nestao među drugim vozilima. Ostao sam miran, no ne i sasvim spokojan. Sve se pojavilo niotkuda i uznemirilo me. A on, on možda još uvijek negdje divlja smatrajući me idiotom.“



Vožnja u prometu je opasna

Ljutnja može biti brza i snažna te može nas natjerati da učinimo stvari koje inače ne bi. Pojava ljutnje u vožnji čini se da je mnogo češća i agresivnija nego izvan prometa, a s obzirom na okolinu, definitivno je i opasnija. Zašto? Jednostavno zato jer je vožnja opasna. Opasnost nas čini nervoznim. Dok vozimo pod tenzijom smo, pa i kada toga nismo svjesni. Ta tenzija kao da samo čeka da se pretvori u ljutnju već pri prvoj provokaciji. Eksplodira najčešće kada nama ovlada strah za naše zdravlje i život zbog brojnih i svakodnevnih rizika u prometu. Tada naše tijelo preplave adrenalin i kortizol, a energija koja se stvori kao odgovor na prijetnju, žurno traži da se ispuše.


Koliko puta ste u ovakvim i sličnim situacijama sebi u brk ili glasno u vožnji rekli:


A budale, ušao mi je u traku bez upozorenja.“, „Uf, ovo je bilo za malo.“, „Mogao si me ubiti!“, „Majmune gdje si ti učio voziti?“ Česti su i drugi razni neljudski epiteti. „Tko je tebi dao vozačku dozvolu“ , „Pa ovi bi ljudi morali paziti gdje voze.“, „Pogledaj, vidio me je i pored toga je namjerno ušao u moju traku i prisilio me da usporim.“ , „Koji debil!“, „Ovaj je retardiran.“

Zamislite, ovako reagiramo već i samo zbog toga što moramo na sekundu ili dvije skinuti nogu s papučice gasa i usporiti, ili zato što vozač ispred nas nije na znak zelenog svijetla isti čas započeo s vožnjom.


Neopravdani osjećaj kontrole i sigurnosti u prometu

Naše tijelo evoluiralo je u mjeri pri kojoj može preživjeti sudar pri maksimalnoj brzini od 45 km/h. Pri višoj brzini izgledi da izgubimo život dramatično rastu. Naše oči i naš mozak nisu u stanju obavljati svoj posao na najbolji način u vožnji, jer često precjenjuju ili podcjenjuju brzinu vlastitog ili nadolazećeg vozila, kao i udaljenost između njih. Odatle pored ostaloga, i naša iluzija i neopravdano visoki osjećaj kontrole u prometu. Čini nam se da stvari u prometu kontroliramo u mnogo većoj mjeri i da smo sigurniji nego što doista jesmo.


Sasvim smo nesvjesni da kao vozači u prometu ne živimo u stvarnosti. Sjedajući za volan, očekujemo da će u vožnji biti sve savršeno i da nas ništa neće iznenaditi, ugroziti ili naljutiti. Bez ove iluzije vjerojatno bi bilo mnogo teže aktivno sudjelovati u prometu. Taj naš apriorni osjećaji da kontroliramo stvari u prometu i osjećaj sigurnosti koji nas tjeraju često na „slobodniju“ vožnju, pomiješani s našom ljutnjom u vožnji, čine opasnu kombinaciju.


Osobno shvaćanje pogrešaka drugih vozača u vožnji

Slijedeći veliki problem nas ljudi vozača je što sve što drugi vozači u prometu „rade nama“, shvaćamo osobno, nesvjesno vjerujući da su oni baš nama namjerno htjeli presjeći put ili oduzeti prednost ili parking mjesto. Pri tome zanemarujemo da su svi vozači zauzeti isključivo sobom, vlastitom percepcijom, ciljevima i željenom destinacijom na koju žele stići u određenom vremenu.


Drugih vozača u vožnji najčešće nismo ni svjesni. Vidimo samo objekte oko nas – vozila u pokretu. Tako je sve dok se ne suočimo s iznenađenjem kojeg percipiramo kao prepreku koja nas primjerice usporava ili sa stvarnom ili percipiranom prijetnjom koja ugrožava našu imovinu – našeg limenog ljubimca ili nas osobno - naš život. Tada naš sustav za preživljavanje koji se razvijao tisućama godina čini da stvari postanu „opake“, najmanje na jednoj strani.


Okolnosti u prometu koje doprinose ljutnji vozača

Razne okolnosti u prometu predstavljaju okidač za vozačku ljutnju – bijes. Među njima su:

  • Snažno i dugo „ljuto“ trubljenje

  • Vikanje i vrijeđanje

  • Ljutito gestikuliranje

  • Vožnja prebliska stražnjem dijelu našeg vozila

  • Oduzimanje prednosti

  • Neočekivano ubacivanje pred nas ili presijecanje našeg puta

  • Skretanje bez upaljenog žmigavca

  • Oduzimanje slobodnog parking mjesta

  • Gužva u prometu

  • Vrućina

  • Često zaustavljanje u prometu: semafori, radovi na cesti ili drugi razlozi

  • Zadržavanje vozača ispred nas na semaforu, nakon što se upalilo zeleno svijetlo

  • Prebrza vožnja drugih koja nas ugrožava

  • Spora vožnja vozila ispred nas koje nas usporava


Sirena kao alat za ekspresiju ljutnje u prometu

Od svih navedenih okidača za ljutnju u vožnji, zadržao bi se na meni najmrskijem - čestom i obijesnom trubljenju drugim vozačima. Riječ je o nesvjesno omiljenom alatu mnogih vozača. I ja sam nekad bio jedan o njih. Već poodavno nisam. Vjerujte mi, lišiti se auto sirene u vožnji predstavlja pravo olakšanje – doslovce je riječ o iscjeljujućem osjećaju.


Mnogima je nemoguće odoljeti impulsu da „legnu“ na sirenu na pojavu bilo kojeg od gore navedenih okidača, uključujući i jednako takvo trubljenje drugih.


Molim vas imajte na umu, prvo, da sirena u vašem vozilu nije proizvedena kako bi vam služila kao alat za ekspresiju vaše ljutnje u vožnji. Sigurni vozači rijetko koriste sirenu. Ponekad je upotrijebe kao nježni prijateljski pozdrav vozaču vozila u blizini ili prema nekom od drugih sudionika u prometu čija je pažnja privremeno odlutala ili je ometena. Suprotno, agresivni i ljuti vozači, često doslovce „legnu na sirenu“, bez svijesti o tome da njen zvuk u takvom obimu, predstavlja jedan od najiritantnijih zvukova uopće, i ujedno otvoreni poziv svima u blizini na jednako agresivni ili na još agresivniji odgovor.


Anonimnost vozača u vožnji pomaže ljutnji

Ovakvim našim nekontroliranim reakcijama, uvelike pridonosi naš osjećaj anonimnosti u vožnji. Niti poznajemo vozače oko nas niti ih vidimo ili ih ne vidimo dobro niti oni vide nas. Gotovo je sigurno da ih više nikada nećemo vidjeti. Zato nam se čini lakše „istresti“ se na nekoga koga ne vidimo licem u lice. Lakše nam je na ovaj način zapravo se istresti na vozilo kojeg vidimo, nego na vozača kojeg ne vidimo.


I konačno, ovakvom našem, a zapravo uzajamnom ponašanju vozača u ljutnji, snažno doprinosi činjenica što u tom trenutku nema stvarne komunikacije između njih. Oni nemaju priliku jedni drugima objasniti što se zapravo dogodilo, opravdati se, ispričati ili primiti ispriku. Nemaju priliku dobiti povratne informacije od onog drugog. Zato se taj požar ljutnje tako brzo pali i jednostavno ne dobiva priliku da se ugasi, osim ako se barem jedan od sudionika ne potrudi u tom pravcu.


Ljutnja u prometu nikome ne donosi dobro


„Nećeš bit kažnjen zbog svoje ljutnje, bit ćeš kažnjen od svoje ljutnje.“ Buddha

Ljutnja u prometu najčešće nam ne donosi ništa dobro, ma od koga dolazila. Sve njene sudionike dovodi u svakovrsne rizike. Rijetko smo nakon ljutnje ljuti na onoga za kojeg vjerujemo da je proizveo našu ljutnju. Tada smo u pravilu ljuti na sebe, jer smo dopustili da se dovedemo u tu situaciju. Takva zgoda nam može pokvariti cijeli dan, a ponekad imati i mnogo teže posljedice.


Mudraca su pitali: „Što je to ljutnja? Odgovorio je: "To je kazna koju dajemo sebi za tuđu grešku.“ – nepoznati autor

O čemu treba voditi računa prije nego sjednemo za volan

Prije nego slijedeći put sjednete za volan, pokušajte unaprijed odlučiti da ćete voditi računa:


  • Čim pristanemo sjesti za volan i uključiti se u promet, pristali smo na sve rizike koji iz prometa proizlaze.

  • Vozila su opasna za ljude u vozilu i izvan njih. Sudjelovanje u prometu je opasno. Vozila su ubojita.

  • Razbijmo iluziju da u vožnji stvari možemo potpuno kontrolirati i da smo sigurni, posebno zato jer mislimo da smo u kvalitetnom vozilu ili da smo dobri vozači (čak 80% vozača smatra da ima nadprosječno dobre vozačke sposobnosti). Ti osjećaji nisu realni. Vratimo se u stvarnost u kojoj u svakoj vožnji trebamo unaprijed očekivati i što je još važnije, predviđati radnje i zgode koje nas inače iznenađuju u vožnji.

  • Najveća većina vozila još uvijek ne vozi sama od sebe. Za njihovim upravljačima su ljudi sa svim svojim nesvršenostima. Ljudi su skloni pogreškama sebe (tvrdi se da će self-driving cars baš zbog isključenja ljudskog faktora ekstremno smanjiti pogreške u vožnji i njihove posljedice). I svatko od nas ponaosob, je sklon pogreškama i svi mi imamo dugu povijest naših pogrešaka u vožnji. Ako već znamo da činimo pogreške u vožnji, nemojmo tražiti opravdanje za njih u okolnostima u prometu, a za iste greške osuđivati druge vozače i pripisivati ih njihovoj namjeri ili nesposobnosti.

  • Svi vozači nemaju jednake vozačke sposobnosti; nemaju jednaku fizičku spremnost i sposobnost; različito čuju i vide, različito procjenjuju brzinu, udaljenost, vrijeme, objekte oko sebe, različito se snalaze u prostoru, upravljaju vozilima različite tehničke razvijenosti i ispravnosti; različito su familijazirani s tehničkim mogućnostima njihovih ozila i različito poznaju i tumače prometna pravila i znakove.

  • Neki vozači ili svi, kreiraju vlastita prometna pravila, u uvjerenju da im se ništa loše neće dogoditi ili da neće nauditi drugima. Zato se ne pouzdajte da će drugi apriori poštivati važeća prometna pravila koje vi poštujete.

  • Neki vozači u prometu su brzi, agresivni, opasni ili ih percipiramo takvima samo zato jer su u žurbi: kasne na posao ili na sastanak; netko ih je pozvao u pomoć; netko se od njihovih bližnjih ozlijedio; netko je dobio infarkt; netko se iznenada porađa, nekome je pukla vodovodna cijev u stanu ili kući, itd.

  • S druge strane oni koji se ne žure, imaju vremena i možda uživaju u sporoj vožnji i razgledavanju okoline. Možda su u nepoznatom gradu i teško se snalaze na ulici. Možda su neiskusni ili su stariji vozači i odlučili su ne prelaziti brzinu od 50 km/h, jer se uz nju osjećaju sigurno.

  • Vozači sjedaju za upravljače u različito doba dana. Često su umorni, bolesni, zabrinuti, preplašeni, izgubljeni, sa smanjenim sposobnostima za vožnju, puni životnih problema (dobili su otkaz, imaju dugove, izgubili nekog voljenog, ostavljeni su, u svađi su, oboljeli su od neke teške bolesti, itd.). Takvi vozači su odsutni u vožnji i voze na auto-pilotu.

  • Samo su rijetki vozači obijesni u vožnji bez razloga.


Što pomaže u prevenciji i reduciranju ljutnje u vožnji

  • Odlučite planirati vožnju i predvidjeti unaprijed dovoljno vremena za dolazak na željenu destinaciju. Krenite na vrijeme.

  • Odlučite ne voziti brzo u okolnostima koje brzinu ne dopuštaju. Ne zanemarujte prometna pravila i znakove. Veća brzina, već izgledi za problem. Neovisno o žurbi, brzo stiže samo onaj koji vozi prilagođenom brzinom i sigurno.

  • Ponašajte se jednako za volanom bili sami u vozilu ili ne.

  • Uzmite u obzir da se nitko ne uključuje u promet kako bi baš vas dočekao i ugrozio vas ili vam izazvao osjećaj ugroze. Ne shvaćajte tuđe ponašanje u vožnji osobno.

  • Uzmite u obzir da su i drugi vozači ljudi. U svim vozilima se nalaze jednako vrijedni, jedinstveni i neponovljivi ljudi, upravo onakvi kakvi se i vi. Svi oni mogu pogriješiti i griješe u vožnji. Griješiti je ljudski.

  • Uvijek pođite od toga da vam zapravo nije poznat razlog za ponašanje određenog vozača u vožnji. Zato unaprijed očekujte da sve u prometu neće biti savršeno. Ako snizite očekivanja manje ćete će se razočarati i znatno isključiti razloge za vlastitu ljutnju za volanom.

  • Pomaže ako unaprijed prihvatite da se stvari u životu događaju s razlogom. Postoji razlog zašto je netko ubrzao, usporio, oduzeo vam prednost, slobodno parking mjesto, i dr. koji vama nije poznat i najvjerojatnije nećete ni saznati za njega. Umjesto da sve te radnje osuđujete i da podliježete ljutnji, promislite o tome kako sigurno postoji razlog za takvo ponašanje određenog vozača. Stvarni ili zamišljeni razlozi vas umiruju.

  • Ne razlikujte vozače po godinama, spolu, tablicama koje nisu iz vašeg grada; ne dijelite ih na profesionalce i neprofesionalce, te ne procjenjujte ljude u vozilima i ne prilagođavajte odnos prema njima prema kvaliteti, izgledu i skupoći vozila kojeg voze.

  • I konačno, imajte na umu da vaše osobne fizičke, psihičke i vozačke sposobnosti nisu mjerilo vrijednosti za sve druge vozače.


9 načina da spriječite ili umanjite ljutnju u vožnji

  1. Ne koristite sirenu. Zaboravite da u automobilu imate sirenu!


  1. Kada se nađete u situaciji koja prijeti da aktivira vašu ljutnju, udahnite i izdahnite duboko više puta kako bi žurno opskrbili mozak s dodatnim kisikom. Misleći dio mozga na taj način će lakše i brže upravljati vašom nadolazećom ljutnjom – sa „zvijeri koja ima želju otrgnuti se s lanca.“

  2. Ne otvarajte prozor ili vrata i posebno kako bi se glasno razjasnili s drugim vozačem. Nipošto ne izlazite iz vozila. U fazi ljutnje argumentacija na pada na plodno tlo. Druga osoba nas više ne čuje niti sluša. Argumentacija u tom trenutku samo pojačava ljutnju osobe na drugoj strani i uvećava njen osjećaj da je baš ona u pravu.

  3. Suzdržite se od ljutnje. Kažite sebi: „Ostat ću miran/a i neću reagirati. Neću uzvraćati na ljutnju ljutnjom. Zauzdat ću svoju „zvijer.“ Ne možemo upravljati reakcijama drugih vozača. Jedino možemo upravljati svojim reakcijama. Sve ranije navedeno pomaže nam da našu automatsku i nesvjesnu reakciju na prepreku ili ugrozu (ljutnju) pretvorimo u svjesni i prikladni odgovor.

  4. Odlučite ne sudjelovati u neproduktivnom konfliktu i ljutnji. I konflikt i prateća ljutnja su izbor. Ako jedna strana u konfliktu odluči ne sudjelovati u konfliktu, konflikta nema. Na taj način se ljutnja druge strane brže gasi, a vaša se zaustavi u začetku.



  1. Uzvratite na ljutnju drugog vozača mirnim i ispričavajućim gestama. Odmahnite rukama i slegnite s tijelom pozitivno, i prijateljski se i dobrohotno nasmiješite. Iskreni i skromni osmjeh umiruje. Budite duhoviti na svoj račun.



  1. Napravite sve to i kada niste pogriješili ili kada osjećate da niste vi krivi. Za ljutnju je sasvim nevažno tko je kriv. Osjećat ćete se krivi samo ako dopustite sebi da se „uhvatite za udicu“ ljutnje i konflikta, te im podlegnete.

  2. U situaciji koja je dobro prošla pomaže verbalizirati: „Dobro je prošlo.“ , „Nismo se sudarili.“ „Sve je ok.“, „Ja sam ok, auto je ok.“ , „Bilo je blizu, no siguran sam.“ Naše tijelo će taj pristup odmah prihvatiti. Takve riječi tijelo doslovce prihvaća kao magičnu tabletu koja vrača dobro raspoloženje i omogućuje svjestan i prikladan dogovor na situaciju. Suprotne izjave snažno pogoršavaju situaciju i ljutnju.

  3. Ako ništa od ovoga ne upali i drugi vozač pored vaše prikladne reakcije bude ustrajao u svojoj ljutnji, udaljite se s mjesta izljeva ljutnje. Ako vas vozač drugog vozila slijedi, spustite prozore, zaključajte vrata i ne zaustavljajte do prve policijske postaje.


Možda će vam se vaše tijelo i mozak u početku usprotiviti usvajanju ovakvih pristupa. Riječ je o poteškoćama vezanim uz mijenjanje ustaljenih navika. Mijenjanje navika je teško. No svaki predloženi čin zahtjeva čvrstu volju i primjenu. S povećanim brojem ponavljanja, svaki put ćete biti uspješniji u upravljanju vašim reakcijama i s vašom ljutnjom u vožnji.

Nagrada za takav uspjeh je neprocjenjiva.


Uvjeren sam da bi mjesto u kojem živimo, našu društvenu zajednicu i cijeli svijet, učinili mnogo boljim mjestom za življenje kada bi osvijestili čime se sve suočavamo u vožnji i kada bi prihvatili barem neke od iznesenih prijedloga u našim budućim vožnjama. Sudjelovanje u prometu je važan dio naših života na koji trošimo dobar dio vremena. Upravljanjem našom ljutnjom u prometu ili njenim reduciranjem, isključili bi mnoge manje i veće incidente te vlastiti i zajednički život učinili mirnijim i ugodnijim.

Autor: Srđan Šimac, Ph.D., sudac Visokog trgovačkog suda RH i predsjednik HUM-a

46 views0 comments