Vrijeme je važan element uspjeha u kriznoj situaciji
Zadnja četiri tjedna suočavamo se s preporukom i potrebom „ostati doma“ radi Korona virusa. Zadnja tri tjedna se suočavamo s potrebom izlaska iz domova radi učestalih potresa. Većina ljudi se odlučuje ostati doma, uz dodatni strah i nelagodu koju stvaraju potresi.
U svojoj mladosti doživio sam situacije kad smo jurili u zatvorene prostore iako su zidovi i krovovi bili oštećeni. Bilo je to ratno doba, intenzivne obrane i granatiranja.
Ovdje nije naglasak na rat već na projektni pristup upravljanju kriznim situacijama. Svaki projekt, pa i ova borba s Koronom i potresima ima tri elementa o kojima stalno treba voditi računa, a to su: kvaliteta aktivnosti, trošak aktivnosti i vrijeme aktivnosti. Novca ne nedostaje, a ni kvalitetnih stručnjaka za kvalitetna rješenja, no o vremenu se šuti.
Koliko je vrijeme važno, pokazuje moje ratno iskustvo. Prvih sam dana mislio kako neće biti rata – prvih smo dana mislili kako neće biti Korone, a još manje potresa u Zagrebu. Onda su počela granatiranja i naučio sam kako je važno izbjeći prvu granatu jer je najopasnija – onda smo počeli uvoditi mjere s kojima smo željeli izbjeći bolest i preseljavati ljude koji su najgore prošli u potresu. Zatim sam naučili nositi se s granatiranjem i spoznali kako ih izbjeći – sad smo se već naučili nositi s Koronom i učestalim potresima. Tu nije bio kraj jer su granate iznad naših glava letjele još nekoliko mjeseci i oguglao sam na njih. Više se nisam niti skrivao niti bojao granatiranja. Nakon svega što sam prošao postao sam ravnodušan.
Nakon šest mjeseci ˙91., dva mjeseca ˙92. te priznanja RH i potpisivanja primirja odlučio sam se vratiti školovanju i diplomirati. Narednih par mjeseci bio sam potpuno izgubljen u civilnom društvu i rastresen. Oni koji su ostali u uniformi par godina, povratak je bio i teži.
I ne samo to. Krizna situacija s ratom imala je štetne posljedice i u prometu. Tih godina bio je veliki broj nesreća i sa smrtno stradalim osobama.
Nažalost, siguran sam, svi poznajemo nekoga tko se nije mogao uklopiti u društvo ili tko je preživio rat ali stradao u prometu. Povećana smrtnost u srednjim godinama i veliki broj samoubojstava branitelja još dandanas pokazuju kako negativne posljedice rata nisu gotove.
Sad povezujem kako ova kriza s Koronom i potresom utječe na nas. I to na preko 90 % ljudi koji su ostali doma. Ne smijem niti zamisliti što će biti ako ovakvo stanje potraje tri ili šest mjeseci. Što će tek biti ako ova kriza potraje par godina. Takve najave postoje.
Ne želi li se do kraja uništiti napaćene ljude mora se početi pričati u vremenskim okvirima i to sad. Kvalitetna i povoljna rješenja za par godina biti će prekasna. Zbog toga jedni timovi trebaju rješavati postojeće probleme, a drugi pripremati učinkovita rješenja za kratkoročna, godišnja i srednjoročna vremenska razdoblja.
Bit je u donošenju odluke!
Autor: Dražen Kaužljar
Foto: Unsplash / Ben White