Uvođenje sustava, javnih bicikala i grada Varaždina

Bicikl u današnjem obliku prisutan je već oko 150 godina. Jedno je od najkorištenijih prijevoznih sredstva na svijetu. Postaje iznimno važno prijevozno sredstvo u svijetu zbog svoje ekonomičnosti i praktičnosti.

Stoga smo u sklopu  konferencije „Planiranje nemotoriziranog prometa – jučer, danas, sutra“ koja se održala 17.studenog 2020. predstavili  projekt „Uvođenja sustava javnih bicikala u grad Varaždin”. Glavni cilj projekta bio je ukazati na potrebu poboljšanja biciklističke infrastrukture u gradu Varaždinu, predstavljanjem potencijalnih lokacija biciklističkih stanica po uzoru na postojeći sustav u gradu Koprivnici.

Postoji nekoliko uzrečica za stanovnike Varaždina, jedna od njih je da „nisi pravi Varaždinec ak‘ nemaš bar jedan bicikl“. Međutim, u zadnjih desetak godina, Varaždin nije mnogo radio na unaprjeđenju svoje biciklističke infrastrukture, već naprotiv, zanemario je biciklističku infrastrukturu i Varaždin definitivno više nije najbolji grad za bicikle već je to postala Koprivnica.

Grad Koprivnica je svojom veličinom i terenskom konfiguracijom idealan za razvoj pješačkog i biciklističkog prometa za svakodnevne potrebe budući da je unutar vremena od 10 do 15 minuta dostupna većina usluga i glavnih interesnih točaka na području grada Koprivnice. Koprivnica je grad s najviše kilometara biciklističke infrastrukture na broj stanovnika u Hrvatskoj i jednim od najvećih modalnih udjela biciklističkog prometa u ukupnom prometu, te postoji oko 70 km biciklističkih staza te oko 15 km cikloturističkih ruta. Koprivnica tako konkurira i ostalim europskim gradovima kada se gleda duljina biciklističkih staza na broj stanovnika.

Kroz sustav javnih bicikala grada Koprivnice „Bicko“ omogućava se iznajmljivanje bicikla te predstavlja brz način dolaska do željenog odredišta. Kroz Plan održive urbane mobilnosti Grada Koprivnice do 2022.godine predviđena je potpuna izgradnja odnosno rekonstrukcija postojećih dijelova glavnih biciklističkih pravaca. Zanimljivo bi bilo istražiti Koprivnicu nakon 2022. godine kada bi po planovima trebala biti znatno unaprijeđena.

U gradu Varaždinu itekako postoji potreba za sustavom javnih bicikala. Prema sindikatu biciklista u Varaždinu na jednog stanovnika idu čak dva bicikla. Ceste u gradu Varaždinu planirane su i građene na način koji prije svega zadovoljava potrebe motornog prometa unatoč povijesnoj tradiciji svakodnevnog korištenja bicikla od strane građana grada i stanovništva okolnih naselja. Međutim zbog intenzivnog razvoja cestovnog prometa i porasta broja nastradalih osoba u cestovnom prometu te reklamiranog načina zdravog življenja u gradovima, mijenja se i odnos prema biciklizmu i potrebi izgradnje biciklističkih staza i traka u gradu. No prema broju osoba koji svakodnevno koriste bicikl za zadovoljavanje prijevozne potražnje u gradu Varaždinu, postojeća infrastruktura nije na zadovoljavajućoj razini. Osim nepravilne primjene prometno - građevinskih elemenata biciklističkih staza i traka, osnovni je nedostatak njihova nepovezanost u jedinstvenu prometnu cjelinu. Navedeni nedostatak znatno utječe na atraktivnost, udobnost i sigurnosti biciklista.

Izgradnjom biciklističkih staza i traka, uklanjanjem barijera na biciklističkim stazama te poticanjem raznih manifestacija i isticanjem mogućnosti za zdravijim i bržim načinom kretanja svakako bi se otvorila potreba za samim sustavom javnih bicikala u Varaždinu.  Ciljana skupina bili bi studenti, učenici, zaposlenici, sami građani grada Varaždina te putnici koji bi htjeli vidjeti Varaždin iz perspektive sa dva kotača.

Samo financiranje krenulo bi raspisivanjem javnog natječaja za uvođenje sustava javnih bicikala u grad Varaždin. Prednost ovog modela je to što grad Varaždin postaje vlasnik opreme i što u startu omogućuje korisnicima adekvatnu mrežu stanica s kojom je u kombinaciji s ostalim pružateljima usluga javnog prijevoza u vrlo kratkom roku moguće ostvariti sinergijske efekte i postići masovno korištenja sustava. Sukladno svjetskoj praksi, ovo je najbolji mogući model, osobito ukoliko dobavljač opreme ostane i operater sustava jer je kao takav specijalist u upravljanju i održavanju takvog sustava. Jedini nedostatak je početno ulaganje koje je veliko te bi sufinanciranje bilo sredstvima EU i sredstvima Fonda za zaštitu  okoliša  i energetsku učinkovitost da se pokriju ti troškovi.

Troškovi održavanja sustava financirali bi se iz prihoda od najma i oglašavanja te bi se na takav način nastojali pokriti troškovi održavanja sustava (plaće, gorivo, amortizacija dostavnih vozila, rezervni dijelovi za bicikle i terminale, pozivni centar, telekomunikacijske usluge, produkcija promotivnih materijala i dr. prateći troškovi). Bitno je naglasiti da bi prvih šest mjeseci sam sustav bio besplatan za sve korisnike.

I da se vratimo na početak priče. Nadam se da će u budućnosti uzrečica koja vrijedi za Varaždince vrijediti i u puno više gradova u Hrvatskoj, ali i u zemljama našeg okruženja.

Autor: Karla Vupora