„TWO BAD MILOŠ DEAD“ ili Dva loša ubiše Miloša

Krajem osamdesetih godina otac je nabavio cijeli komplet od Georgea Orwella. Naravno u prvi plan tu dolaze 1984 i životinjska farma, ali meni su posebno urezane u sjećanje ostale Nitko i ništa u Parizu i Londonu te Kataloniji u čast. Bio sam šokiran činjenicom da na frontu ljudi nisu imali oružja, hrane i odjeće, a u Barceloni su se pretrpavali kavijarom i skupim pjenušcima. Kad je počeo rat u Hrvatskoj, također su postojale dvije Hrvatske. Jedna u blatu i neimaštini, a druga u obilju. Dok sam ja imao papovku i istočnonjemačku uniformu, u zapovjedništvu su ljudi koji nisu vidjeli prve linije imali američke uniforme i automatske puške.

Kad je Hrvatska priznata i potpisano prvo veće primirje, dobili smo „vruće“ linije s neprijateljem na drugoj strani crte. Trebali smo ih koristiti samo u slučaju nekakve neželjene situacije, ali znatiželja je činila svoje. Prvi su se ohrabrili neprijatelji i komunikacija je počela: "Ujo-Čedo, Od kud si? - A ti?, Što radiš tu? – To iza tvojih leđa je moje selo, a što ti radiš tu i ne daš mi kući?, Ja sam odmah preko iz Dubice, jel' se poznamo? ".

Ovi tu naši bi nas u zatvor strpali da pobjegnemo, a oni imaju i hranu i alkohol i struju i prostitutke, a mi se ovdje smrzavamo. I tako smo brzo shvatili da puno toga sličnog prolazimo, osim što nam oni ne daju mirnim putem našim kućama. Nakon toga došla su, naravno, ekonomska pitanja:" koliko pivo, rakija, kruh?".

Među nekima su pali i prvi dogovori pa je tako organiziran i prvi susret. Nakon toga nam je zapovjedništvo zabranilo komunikaciju i bilo kakvo druženje s neprijateljem. Dugo sam smatrao kako smo bili ludi tada i onda se pojavila pjesma All Together Now koja upravo govori o jednoj takvoj situaciji.

Peter Hooton, pjevač liverpoolskog benda The Farm, napisao je antiratnu pjesmu All Together Now nakon što je gledao kako su pokojnog laburističkog političara Michaela Foota kritizirali jer je nosio "magareću jaknu"  u Londonu na nedjelju sjećanja. Rekao je: “To me tako razljutilo. Pomislio sam, evo nekoga tko predstavlja vojnike u rovovima koji su bili puni ušiju, okruženi gamadima. Bili bi ponosni da je netko poput Michaela Foota bio tamo da ih se sjeća, što god on nosio." Iako je danas pjesma više vezana uz sportska natjecanja, osobito nogomet, autor Hootonističe:  "Radi se o radničkoj klasi poslanoj u rat. Ljudima izsuprotnih rovova koji su vjerojatno imali više zajedničkog jedni s drugima nego ljudi koji su ih poslali u rat". Osobna poruka koju pisac ove prosvjedne pjesama šalje je da možemo jednostavno pomoći ljudima da isprave svoje individualne svjetove.

Dobra komunikacija i želja da pomognemo jedni drugima čini svijet boljim. Prometni sustav također. Ovakva poruka je potrebna osobito u onim prometnim sustavima u kojima komunikacija nije zadovoljavajuća i sudionici u prometu su jedni drugima neprijatelji. Ako je suditi po pjesmi, i ratnim iskustvima, prije ćemo stvoriti bolji prometni sustav ako si međusobno pomažemo, nego ga dočekati od onih koji ga planiraju. Njima iz nekih razloga odgovara neprijateljsko stanje u prometu.

Autor: Dražen Kaužljar