Transport i čuvanje blaga

Ljubitelji izložbi i likovne kulture, koliko puta ste na nekoj od veličanstvenih izložbi zastali i pomislili na to kako su ta umjetnička dijela dospjela do vašeg grada? Kako se uopće transportiraju umjetnička djela!?

Ni ja nisam razmišljao o tome koliko je to kompleksan posao. Pozornost mi je privukao rad „Sigurnost pakiranja i transporta umjetnina“ studenta Menadžmenta poslovne sigurnosti na Međunarodnom sveučilištu Libertas u Zagrebu.

Naglašava kako je potrebno razmišljati o:

- načinima pakiranja kako ne bi došlo do uništavanja umjetnine tijekom transporta.

- sigurnom transportu kako ne bi došlo do krađe ili nekog drugog štetnog događaja.

U radu je opisao različite vrste pakiranja umjetnina: pojedinačno pakiranje, pakiranje više predmeta, horizontalni sustav s više pregrada, horizontalni sustav kliznih ploča te pakiranje trodimenzionalnih predmeta (skulptura) i PACVAST sustav (mekane spužvaste dekice).

Isto tako, naveo je važnost temperature i vlage u vozilu gdje se umjetnina nalazi.

Posebno zanimljiv navod u radu je: „Prije donošenja odluke o tome može li određena umjetnina podnijeti transport, treba utvrditi u kakvom je stanju.“ Sve to je važno kako ne bi došlo do oštećenja tijekom transporta.

Nadalje navodi vrste transporta umjetnina: kamionima, vlakovima, brodovima i avionima. Transport posebno konstruiranim i opremljenim kamionima najpogodniji je za kraća putovanja. Transport vlakom nepogodan je zbog višestrukog pretovara tijekom vožnje. Prijevoz umjetnina brodom koristi se za transport teških skulptura. Od svih vrsta, najefikasniji i najsigurniji je transport avionom. Osim izbora optimalnih prijevoznih sredstava, prilikom transporta mora se paziti da ne dođe do krađe ili oštećenja umjetnine jer njen gubitak je nepovratan.

Obzirom da je intencija Instituta da je čovjek u središtu prometnog sustava javlja se pitanje: „Može li se ljude zamisliti kao umjetninu neprocjenjive vrijednosti!?“.

Ako se postaviti teza kako je čovjek neprocjenjivo blago to bi u transportu značilo sljedeće:

- iako prijevoznička poduzeća ne vode brigu kako će ljudi u javnom prijevozu biti obučeni, svakako bi trebali voditi brigu da im se odjeća za vrijeme putovanja ne uništava (izgradnja funkcionalnih perona dok se čekaju vlakovi, ugodan smještaj za vrijeme putovanja i slično).

- prijevoznička poduzeća moraju razmišljati o tome kolika je temperatura i vlaga u vozilima javnog prijevoza kako se ne bi narušavala zdravlje putnika.

- prijevoznička poduzeća moraju razmišljati jesu li svi korisnici javnog prijevoza u stanju koristiti prijevozne usluge (bilo da je riječ o starijim osobama slabijih zdravstvenih sposobnosti, bilo mladima osoba s nedovoljno znanja o sudjelovanju u javnom prijevozu ili bilo kome trećem).

U svakom slučaju, ako će prijevoznička poduzeća korisnicima prilaziti kao osobama neprocjenjive vrijednosti, javni prijevoz će biti puno učinkovitiji.

Autor: Dražen Kaužljar

Rad: „Sigurnost pakiranja i transporta umjetnina“ / Marijo Budimir

Foto: christian-fregnan-unsplash