Staviti ili skinuti maske za vraćanje samima sebi
Povijest karnevala potječe iz starog Rima kad je robovima bilo dopušteno da se zabavljaju zajedno sa svojim gospodarima. Dolaskom kršćanstva tradicija nije nestala. Očuvani su običaji i maske, karnevalski kostimi, veselje i lude zabave. U karnevalsko doba plemići su se preoblačili u sluge, a sluge su se preoblačile u plemiće, a žene i muškarci su smjeli zamijeniti odjeću i saznati kako je suprotnom spolu. Za vrijeme karnevala bilo je dopušteno sve. Od pretjerivanja u hrani i piću do slobode u ljubavi. Zbog toga je u jednom periodu bilo zabranjeno nošenje maski u Veneciji koja je poznata po maskenbalu. Kako god bilo, maskiranje uveseljava ljude diljem svijeta već tisućama godina. Maska pruža slobodu i oslobađa od konvencija i pravila.
U Hrvatskoj je poznat maskenbal u Rijeci, a ja sam opet poznat po tome da nikad nisam bio ljubitelj maskenbala. Ipak, jedne godine smo s karnevalskim vlakom otišli u Rijeku na maskenbal. Bio sam obučen u fratra. Dok smo šetali, svako malo bi se netko od sudionika maskenbala prekrižio ispred mene. U prvom trenutku sam pitao našeg domaćina jeli to isto nekakav običaj, a on je odgovorio: „Nije, već je to reakcija na tvoju masku!“ Taj put, moja maska i ja se nismo uspjeli sjediniti u jedinstvenu cjelinu, ali kiša taj dan nije pokvarila ostalim nekoliko tisuća sudionika.
Moja maska, ali i negativan kontekst maskenbala podsjetio me je na njemački bend Enigma, odnosno Gregorian. Iako su izvrsne obrade pop i rock glazbe, bilo je dosta kritika na njihov stil oblačenja i gregorijanski napjev. Ipak, jedna pjesma odskače i privlači pozornost, a to je „Return to Innocence“.
Ta je pjesma popularna od samog nastanka 1993. godine i ne govori samo o ideji već o smislu. Govori o tome kako biti vjeran sebi i svojim osjećajima, a ne otvrdnuti zbog negativnih događaja ili stanja u društvu. Za autora, biti nevin znači pokazivati svoje osjećaje te imati dječji stav i perspektivu. To znači srušiti stereotipe društva u kojem danas živimo.
To se prepoznaje u svim stihovima:
„Ne boj se biti slab
Ne budi preponosan kako bi bio jak
Samo pogledaj u svoje srce prijatelju
To će biti vraćanje sebi“
„Ako želiš, počni se smijati
Ako moraš, počni plakati
Budi svoj, ne skrivaj se
Samo vjeruj u sudbinu“
„Ne brini se što ljudi govore
Samo slijedi svoj vlastiti put
Ne odustaj i iskoristi priliku“.
Povratak u dječje doba nevinosti, kad se nismo sramili smijati i plakati, razgovarati i disati. Jednom, prošle godine, na Festivalu znanosti u Varaždinu sam to i doživio. Bio sam obučen u masku Žapca Andrije i bio na preventivno edukativnoj radionici o sigurnosti željezničkog prometa. Osnovnoškolci su mi prilazili, grlili govorili mi „Žabac, ti si nama najdraži.“ I puno toga još genijalnog. U jednom trenutku sam bio sretna žaba što mi i nije bilo teško jer svi mi koji smo odrasli uz rijeke smo za one s planine žabari.
Tisućljetna povijest pokazuje koliki utjecaj maske imaju na živote ljudi. Pa i naših školaraca. Žabac Andrija je netko kome oni vjeruju, netko radi koga će biti oprezniji, veseliji i zadovoljniji u prometu. Koristimo tu priliku za sretniju budućnost naših školaraca.
Autor: Dražen Kaužljar