Zadnjih više od mjesec dana pod mjerama zaštite od virusa COVID-19 učili smo se novom načinu života. Zatvorenost u četiri zida ponovo je u nama probudilo potrebu za kretanjem. Bilo da je riječ o hodanju, trčanju, vožnji biciklom ili sl..
Zagreb i njegovi stanovnici mogu se pohvaliti, ne samo šetnicima uz jezero na Jarunu ili Bundeku već i šetalištem Vesne Parun, Strossmajerovo šetalištem, Fallerovim šetalištem, pa i mnogim stazama po Medvednici.
Tu su još i neka nova šetališta koja se stvaraju kako se grad razvija poput šetnice u mojem kvartu uz potok Vrapčak. Ono što dolazi do izražaja je veliki postotak ljudi koji se pridržavaju pravila Nacionalnog stožera Civilne zaštite.
Ljudi su zadnjih tjedana bili prilično uplašeni i pokazivali su brigu kako za sebe tako i za druge ljude na koje su nailazili.
Nakon što je strah počeo popuštati, a nervoza zbog zatvorenosti doma počela rasti ljudi su počeli sve više izlaziti u dnevne šetnje.
U jednom trenutku šetališta su postala opet zatrpana. Bilo da je riječ o pješacima, trkačima, biciklistima ili osobama koje su u šetnju izvodile svoje kućne ljubimce.
Takve gužve pokazale su sljedeće slabosti dvije slabosti:
• većina pješačkih prometnica i šetališta nemaju zadovoljavajuću, suvremenu i kvalitetnu infrastrukturu
• većina ljudi, u uvjetima s jedne strane nervoze i druge strane nepoštivanja pravila, pokazuje nedostatak prometne i socijalne kulture.
Ako bi nešto pozitivno trebalo ostati onda su to upravo šetališta. Trebalo bi ih osuvremeniti i pozitivno „obojiti“. Možete li zamisliti šetalište Vesne Parun na kojem se nalaze i neki od njenih najboljih citata? Možete li možda zamisliti najbolje dijelove Smogovaca u produžetku prema Pešćenici? Možete li zamisliti citate Marije Jurić Zagorke po Griču?
Ja mogu. Uz malo truda mogle bi to biti nove atrakcije Grada.
Autor: Dražen Kaužljar
Foto: Internet