*
 

Sportom do sigurnosti

Nedavna tragedija u Kaštelima u kojoj je na pruzi smrtno stradao mladić i sportaš jako me uznemirila. Ponovo je potaknula moja razmišljanja o sportu i sigurnosti: „Može li se sportom provoditi edukacija i prevencija sigurnosti u prometu?“



Pokušao sam se sjetiti svojih juniorskih dana i treniranja. Što se sve tada događalo. Ono što mi je redom padalo na pamet bile su sljedeće emocije: uzbuđenje radi dobrog poteza ili gola, tuga kad je trener bio nezadovoljan igrom na treningu, zezanje ekipe s druge strane koju smo pobijedili ili prihvaćanje šala kad smo izgubili. Razmišljanje o tome kako štopati loptu prsima ili ubaciti ju lijevom nogom pred gol. Tu je još bio tjelesni umor nakon napornog treninga. I šale s dečkima u svlačionici i pri povratku kući. Sve je puno uzbuđenja, misli su lako lutale pa okolinu nismo ni primjećivali. Još više uzbuđenja je bilo pred ili nakon utakmice.


Na prvu bi se moglo zaključiti kako su mladi sportaši nakon treninga ili utakmice prilično ranjivi u prometu. A nisu, jer rijetki su slučajevi poput ove tragedije.

Moja pretpostavka je da se kroz sport podiže disciplina koja se kasnije najbolje vidi kako u školi tako i u privatnim situacijama. Vjerujem i u prometu.


Cilj Europske unije je težnja ka 0% smrtno stradalih i ozlijeđenih na željezničko cestovnim prijelazima. I naša je to želja. Zato svaka ovakva nesreća nije samo broj u crnoj statistici već iza nje stoji stvarna osoba. Najbolje to opisuje pismo bake za svog stradalog unuka. Pismo koje se ne može ravnodušno čitati. I baka koja zavređuje pažnju zbog svog posebnog unuka.


Pitam se možemo li učiniti nešto zbog čega bi Leon u nama i dalje živio. Moje ideje idu u sljedećem smjeru:

1. u njegovom nogometnom klubu bih organizirao preventivno-edukativnu akciju u kojoj bi sve članovi kluba upoznali s opasnostima i rizicima u prometu;

2. pripremio bih za klub plakat s kratkim pravilima ponašanja u prometu;

3. na stup pokraj prometnog znaka ispred željezničke pruge stavio bih zastavu nogometnog kluba. Ona bi vijorila i sve druge sportaše podsjećala kako na prometna pravila tako i na bakinog posebnog unuka.


Ovu akciju ponudio bih provesti u svakom sportskom klubu koji se nalazi u blizini željezničke pruge. Možda ideja nije dobra, ali ne smijemo pasivno gledati na crne statistike u prometu.

Autor: Dražen Kaužljar

Foto: Facebook / GOŠK Kaštela

19 views0 comments