Sigurnost sirotinjskog carstva sve nas čeka

Koliko god je prirodno da ljudi umiru opet je teško kad nas napuste drage osobe. Jedna tako posebna osoba napustila nas je prošli tjedan. Čovjek koji je za sve nas brinuo kao da smo njegova vlastita djeca. Koji je osim brige za prijatelje volio prirodu, a i životinje. Nosila ga je životna energija, ponekad u hrabrosti, a ponekad i u ludosti. Prije je bio spreman žrtvovati sebe nego odreći se vrijednosti. Takvi su mu i sinovi, za koje s ponosom mogu reći da su moji prijatelji. Iako vjerujem da je upravo njegovoj obitelji bilo najteže pratiti taj njegov put. Taj njegov trnoviti put pratio ga je do zadnjih godina dok se borio s teškom bolesti, ali nažalost takva je bila i sahrana. Očekivao sam kako će ga svećenik u tom tonu otpratiti u bolji svijet, a on je napravio potpuno suprotno. Govorio je kako više nitko ne vjeruje u Boga, kako su se svi otuđili i kako su svi na Internetu. Kako smo bolesni jer smo se odrekli Boga. Svi smo bili šokirani i pitao sam se kako je to moguće.

Ako bi gledali na ljude kao na kapital i taj kapital stavili u Paretovo pravilo 20:80 mogli bi reći kako taj čovjek ulazi u 20 % ljudi koje sam upoznao, a koji predstavljaju 80 % ljudskosti koju sam susreo u svojem životu. Zašto se taj odnos izgubio a tako bitni ljudi su postali prosječni možda može bolje razjasniti ABC sustav kvalifikacije zaliha koji se također temelji na Paretovom pravilu i kaže:

1. proizvodi klase A: 20% najskuplje robe s 80 % vrijednosti

2. proizvodi klase B: roba srednje vrijednosti (oko 30% roba, a učestvuje u vrijednosti sa 10%)

3. proizvodi klase C: roba niske vrijednosti (50% roba, učestvuje u vrijednosti 10%).

Proizvodi iz zaliha sad se samo pretvore u ljudski kapital koji je tako potreban našem društvu i ova metoda se može primijeniti u svakom području života:

· u poslovnim organizacijama Vodstvo je najskuplji dio ljudskog kapitala (nosi 80 % vrijednosti), menadžment nosi svega 10 % vrijednosti kao što i 50 % koji uključuje ostale radnike nosi svega 10 % vrijednosti

· u prometnom sustavu bi prometni stratezi nosili 80 % vrijednosti a prometne organizacije kao i sudionici u prometu nose po 10 % vrijednosti.

S ukupnom vrijednošću ljudskog kapitala moraju ići odgovornost i ovlasti za sigurno i kvalitetno funkcioniranje cijelog sustava. No danas to nije tako. Danas je najveća odgovornost za loše rezultate na običnim radnicima i na sudionicima u prometu. Primjer iz Pošte: radnik iz upravljanja kvalitetom napustio je poduzeće nakon što mu je direktorica dala pismeno upozorenje pred otkaz ugovora o radu zbog par gramatičkih pogrešaka u pisanju – a problem je što ona ne pozna procese kojima je vlasnica. Kad je u pitanju prometni sustav stradali studenti na području Zagreb Borongaja su najbolji primjer – nitko ne govori kako nema kvalitetnog rješenja za pješake koji s istoka grada idu prema studentskom kampusu već su problemi u sudionicima u prometu koji se pokušavaju snaći u tom nekvalitetnom gradskom prometnom sustavu.

Ovi primjeri pokazuju kako je danas bitno ući u onih 20 % elite društva, a odgovornost prebaciti na onih 80 % građana koji nemaju nikakva prava i prepušteni su sami sebi. Tu leži i nada za bolje sutra. Prepušteni smo samima sebi i tome kako ćemo se međusobno odnositi. Bez obzira što je svećenik, kao dio elitnih 20 % vjernika prilično negativno govorio na sahrani jednog prekrasnog čovjeka mi koji smo došli na sahranu došli smo s drugim namjerama: došli smo mu se zahvaliti na svemu što je učinio u životu za nas, došli smo moliti da ode na bolje mjesto i došli smo zamoliti da nas i dalje čuva s neba.

Autor: Dražen Kaužljar