*
top of page

S kavom u promet

Postoji li poveznica uživanja ispijanja kave s ponašanjem u prometu? U narednim redovima napravio sam pregled vlastitih iskustva iz zemalja u kojima sam isprobao kavu, ali i vozio. To su Bosna i Hercegovina, Italija i Austrija. Na kraju sam sve to povezao s iskustvima u Hrvatskoj.


Kad je u pitanju Bosna, najbolje je početi s vicom.

Dolazi Zagrepčanin u Sarajevo na sastanak i prije toga ujutro svrati u tradicionalnu kafedžinicu na tursku kavu. Za stolom sjede dvojica Sarajlija  lagano kafenišu. On naruči kavu, brzinski ju popije i zatraži račun. Šanker mu odgovara: „Ništa ne košta, ionako si ju bacio preko ramena!“

Tako je to u Bosni, kava se pije polako i šećer se moči u kavu. To je vrijeme za razmišljanje ili za razgovore s društvom. Naravno ovdje je riječ o tradicionalnoj turskoj kavi koja se peče. Moderni kafići su kao i u drugim urbanim središtima Europe.

Kad je u pitanju promet, na lošim cestama se vozi brzo i mimo propisa. Prometna kultura kaska za kulturom ispijanja kave.


U Italiji se kvaliteta kave stavlja na prvo mjesto. Svugdje u svijetu je poznata kvalitete njihove kave, ali i talijanski strastveni temperament.

Talijani će često imati povišene glasove kao da se prepiru. Za razliku od ljudi u Bosni, u Italiji kavu ispijaju na brzaka. I to obično espresso. U kratkoj pauzi svraćaju do omiljenog kafića, naruče omiljenu kavu, ispričaju poneki vic ili trač te užurbano nastave dalje.

Ceste su izvrsne, a prometna kultura je, može se reći, mediteranski temperamentna i užurbana. Većinom se svi žure i guraju. Ipak,osjećao sam se sigurnije voziti po Italiji nego po BiH.


Na kraju dolazi hladna i organizirana Austrija. Tu je sve kao po špagi. Od kave do prometa.

Jednom mi je kolega iz Austrije rekao, moraš kavu piti kao u Beču. Uz kavu obavezno uzimaš nekakav kolač ili pecivo. Ta kava već ima ritual doručka. Nisi pristojan ako uz kavu ne jedeš kolač. Ton kojim je to rekao bio je blizak poznatoj germanskoj dominaciji. Ljudi su navikli vladati i neće te pustiti bez plaćanja računa, kao u Sarajevu.

Na cestama je druga priča. Ceste su izvrsne, prometna kultura također je izuzetna. Uredno će te pustiti ispred sebe i pazit će na ostale sudionike u prometu. Vrlo su strogi prema onima koji ne poštuju prometna pravila.


Jedno je sigurno, dok su prometnice u različitom stanju, kafići ću sve sličniji.


Hrvatska je kroz povijest razapeta između Rimskog, Austro-ugarskog, Turskog pa i Francuskog carstva. Sva ta carstva imala su značajan utjecaj na razvoj današnjeg društva. Osobito kad se kritizira bilo što što je domaće i naše. Pa će se tako reći i kritizirati na sljedeći način: „U Zagrebu nitko ništa ne radi. Svi su kafići puni i ceste su zatrpane s vozilima.“

Stvarnost je ipak drugačija. Dosta ljudi ujutro ustaje i sami sebi kuhaju prvu kavu. Uz jutarnje ispijanje kave planiraju si dan i rješavanje obveza. Isto tako, ljudi u Hrvatskoj vole biti u kafićima. Tu se nalaze s prijateljima pod pauzom i odmaraju od poslovnih aktivnosti. Često se, uz vrhunsku kavu, nalaze s poslovnim partnerima s kojima dogovaraju poslove. Kafići su jednostavno ugodnija mjesta za susrete od ureda ili stanova. Puno je dogovora postignuto u kafićima. Puno je povjerljivih stvari među prijateljima podjeljeno. Puno je taktika za svjetsko prvenstvo izgovoreno.

Na cestama, koje su u solidnom stanju, prometna kultura se treba popraviti jer se pravila ne poštuju. Ali kao i s kavom, jako puno poslova se dogovara u automobilima jer je to jedini način funkcioniranja uz loš javni prijevoz.

U svakom slučaju, ljudi u Hrvatskoj paralelno rade, ispijaju kave i voze automobile. Ne zato što besposličare već jer je to način života. Ispijanje kave je ugodno, a promet svakako treba unaprijediti, a osobito javni prijevoz.


Autor: Dražen Kaužljar

Foto: Ivan Brajković

 

31 views0 comments
bottom of page