Rimske ceste i Markove meditacije
Rimsko carstvo je ostavilo mnogo tragova na području današnje Hrvatske. Tako su dobro prepoznatljive i Rimske ceste koje su građene tijekom prvog stoljeća. Najviše ih je izgrađeno uz obale Jadranskog mora. Rimske ceste imale su rubnjake, kanale za odvodnju, prijevoje, nadvožnjake, tunele i mostove, a bile su presvučene nabijenim sitnim kamenjem.
Danas se rimske ceste kod nas ne mogu pronaći u cijelosti, ali prepoznatljivi su kao turističke atrakcije sljedeći ostaci u okolici Solina:
· u Saloni, antičkom lokalitetu udaljenom 5 kilometara od Splita
· ostaci vojne ceste koja je povezivala Salonu-Klis-Andetrium (Gornji Muć)
· Sakina-Klis
· Dugopolje-Dicmo-Aequum (Čitluk)-Servitium
· ostaci rudarske ceste Salona-Tilurium (Trilj)-Argentaria (Srebrenica)
· trgovačka cesta Salona-Tilurium-Narona (Vid)
· Salona-Spalato
· Salona-Epetium (Stobreč)-Oneum (Omiš)-Makarska
· Salona-Siculi (Resnik)-Tragurium (Trogir).
Uz rimske ceste idu i Rimljani, a posebno mjesto u povijesti Rimskog Carstava zauzima car Marko Aurelije. U povijesti je ostao upamćen kao staložen i dobronamjeran vladar, koji je mudro i odvažno rješavao probleme, pobune te provodio progresivne reforme. U knjizi Donalda Robertsona „Kako razmišlja car filozof“ Marko Aurelije je stoik koji je imao životne uzore, ali i koji je radio „meditacije“. Pristup korištenja meditacija, mogao bi se primijeniti za sudjelovanje u prometnom sustavu.
Ujutro, uz prvu kavu ili spremanje za posao dobro je razmisliti o tome koje zadatke i izazove treba savladati te što bi učinio moj uzor. Sve zadatke bi se trebalo razmotriti kroz dva pitanja. Kakve bi bile posljedice ako biste se ponašali kao rob svojih strasti? Kako bi vaš dan bio drugačiji ako biste se ponašali racionalnije, pokazali mudrost i samodisciplinu? U prometu bi se tako mogli pitati jesmo li robovi strasti kao sudionici prometa ili se ponašamo racionalno, mudro i disciplinirano? Tijekom večeri ili prije spavanja dobro je preispitati što se događalo tijekom dana uz tri vrlo jednostavna pitanja. Što sam loše učinio? Što sam dobro učinio? Što bih mogao učiniti drugačije? Sigurno bi se ponešto pronašlo i iz prometne situacije o čemu bi razmišljali. Što bi o svemu tome rekli naši uzori ili mentori?
U konačnici dobro bi bilo razmisliti o temeljnim vrijednostima do kojih nam je stalo kao sudionicima u prometu. Njih se može utvrditi kroz dvije liste pod nazivnikom:
1. željeno – ono što najviše priželjkujemo u prometu
2. hvale vrijedno – kvalitete koje smatrate najviše hvala vrijednima i divite im se kod drugih sudionika u prometu.
Oni koji su svojim ponašanjem u prometu prouzročili prometnu nesreću, pamte to do kraja života.
Zato je dobro povremeno upitati se kakav karakter imam u prometu, bilo kao pješak, vozač ili kao putnik? Što mi je važnije: stići prvi ili sigurnost života i zdravlja svih sudionika u prometu?
A znate li kako je izgledao car Marko Aurelije?
Trebalo je proći više od dva stoljeća da bi kanadski dizajner i stručnjak za virtualnu Daniel Voshart, spajajući i kombinirajući strojno učenje, Photoshop i povijesne zapise, transformirao poprsja rimskih careva iz razdoblja Principata (od 27. pr. Kr. do 286. godine) u fotorealistične slike.
Fizičke značajke ovih odavno umrlih vladara sačuvane su u stotinama skulptura, ali ni najdetaljnija umjetnička djela (portreti ili skulpture) ne mogu dočarati kako su ti ljudi uistinu izgledali dok su bili živi. Kako bi to istražio, snimatelj i dizajner virtualne stvarnost upotrijebio je strojno učenje – računalni algoritam koji uči kroz iskustvo – u neuronskoj mreži; obrađuje informacije na način sličan neuronima u mozgu.
U neuronskoj mreži, nazvanoj Artbreeder, algoritmi su analizirali oko 800 poprsja rimskih careva kako bi modelirali realnije oblike, crte lica, kosu i kožu te dodali živopisne boje. Zatim je Voshart te Artbreederove modele fino dotjerao pomoću Photoshopa, dodajući im detalje prikupljene na kovanicama, umjetničkim djelima i pisane opise careva iz povijesnih tekstova kako bi portreti zaista oživjeli.
Autor: Dražen Kaužljar