Prilagođenost prometne signalizacije sudionicima u prometu

Prometnu signalizaciju treba oblikovati na ergonomski prihvatljiv način, odnosno tehnička i tehnološka rješenja u prometu moraju biti usklađena s čovjekovim psihosenzornim, perceptivnim, kognitivnim i motoričkim sposobnostima.

U vožnji je potrebno reagirati na veći broj informacija u situacijama koje se stalno mijenjaju, a ljudski kapaciteti za prijem informacija i njihovu obradu su ograničeni. U oblikovanju prometne signalizacije treba uzeti u obzir i okolnosti u kojima vozač neće optimalno funkcionirati. Pri tome može se raditi o trenutno smanjenoj sposobnosti za vožnju zbog umora, nedostatka sna, uzimanja lijekova i psihoaktivnih tvari, narušenog emocionalnog ili zdravstvenog stanja ili se vožnja odvija u nepovoljnim uvjetima (jak vjetar, kiša, magla, poledica, snijeg, noćna vožnja).

Prijelaz treba biti vidljiv

Brojni su primjeri prometne signalizacije koja nije prilagođena čovjeku i načinu na koji on funkcionira. Postoje raskrižja koja su opasnija od drugih i za vozače i za pješake. Ponekad ni iskusnim vozačima nije jasno tko ima prednost prolaska kroz raskrižje, pa iako se ne može dobiti vozačka dozvola bez dobrog poznavanja ovih prometnih pravila, činjenica je da se neki vozači neće dobro snaći na raskrižju, da će se zbuniti, zaboraviti na pravila i donijeti pogrešnu odluku. Važno je da signalizacija na raskrižjima bude jasna i nedvosmislena, prilagođena čovjeku čak i u situacijama kada on ne funkcionira na optimalan način.

Svakodnevno nailazimo na obilježene pješačke prijelaze koji nisu dovoljno vidljivi vozačima ili koji pješacima ne omogućuju dobar pregled ceste. Ponekad je boja na zebri istrošena ili nije dovoljno vidljiva u zimskim ili noćnim uvjetima, što je nedopustivo jer se radi o problemu koji se može riješiti redovitim održavanjem. U nekim zemljama odabrali su jednostavno i jeftino rješenje za bolju uočljivost te se umjesto bijelih pruga koriste žute. U Hrvatskoj sve je više primjera korištenja LED bljeskalica i znakova s pozadinskim osvjetljenjem koji pomažu sudionicima u cestovnom prometu da lakše uoče obilježeni pješački prijelaz. Svjetiljke se automatski aktiviraju noću i osiguravaju rasvijetljenost koja je dovoljna da prijelaz bude vidljiv i vozačima i pješacima. Potrebno je osigurati tehničke preduvjete vidljivosti i za vozače i za pješake, u svim vremenskim uvjetima kao i s obzirom na doba dana. Trajanje zelenog svjetla na semaforima nije uvijek prilagođeno ugroženim skupinama u prometu - djeci, starijim osobama i osobama s invaliditetom.

Istaknuti opasnosti

Izgradnja suvremenih autocesta u RH nije bila praćena i odgovarajućom promidžbom sigurnog ponašanja na takvoj cesti, mogućnošću dodatne edukacije za vozače koji to žele i uvođenjem dodatnih sati vožnje na autocesti u autoškoli. Povremeno svjedočimo situacijama vožnje u pogrešnom smjeru na autocesti. Iako razlozi za takvo postupanje mogu biti brojni, nije isključeno da tome doprinosi i prometna signalizacija. Samo jedan znak koji ukazuje na krivi smjer, nije dovoljan. Možda je dovoljan za promet u gradskoj vožnji, kada ista pogreška - ulazak u zabranjeni smjer – vjerojatno neće dovesti do katastrofe (posljedica će biti samo ono što vam ostali vozači imaju za reći i možda prekršajna prijava) ali ista takva pogreška na autocesti može dovesti do nesagledivih posljedica. Prometna signalizacija trebala bi dodatno istaknuti stupanj opasnosti koji je vezan uz nepostupanje prema prometnim znacima ili bi dodatnim tehničkim rješenjima trebalo spriječiti da pogreška vozača dovede do tragedije na autocesti.

Opasna situacija

Podjednako opasna situacija odnosi se na željezničko-cestovne prijelaze u razini (ŽCPR), točke povezanosti cestovne i željezničke prometne infrastrukture, na kojima su u 95 posto slučajeva uzroci nesrećama nesmotrenost vozača cestovnih vozila, motociklista ili pješaka pri prelasku preko pruge i njihovo nepostupanje prema signalizaciji: ne zaustavljaju se pred oznakom STOP, Andrijinim križem, ponekad prolaze unatoč spuštenom polubraniku i upaljenim svjetlosnim i zvučnim signalima. Najučinkovitiji način promjene ponašanja i smanjivanja broja nesreća na ŽCPR-ima je izobrazba sudionika u prometu, razvoj svjesnosti o opasnostima i upozoravanje na potencijalne posljedice nepostupanja prema prometnim pravilima. Razmisliti treba o tome da u cestovnom prometu crveno svjetlo znači obavezno zaustavljanje, dok je na ŽCPR-u signal za obavezno zaustavljanje zbog prolaska vlaka - crveno trepćuće svjetlo, uz zvučni signal. Neka su istraživanja pokazala da ova razlika u signalizaciji nije jasna svim vozačima cestovnih vozila, te bi ujednačavanjem prometne signalizacije sigurno bila spriječena poneka prometna nesreća. Možda bi i autoškole trebale više vremena posvetiti ovom problemu.

Autor: Ljiljana Mikuš / Novi List