Povezanost urednosti i sigurnosti putničkih vlakova s dostojanstvenim radom
Od kako je ponovo počeo remont na relaciji od Savskog Marofa do Zagreb Glavnog kolodvora ponovo je počela nervoza među putnicima zbog kašnjenja vlakova i nemogućnosti planiranja vremena dolaska na posao i povratka kućama. Posebno se sa zabrinutošću isticala kolegica koja radi u željezničkom poduzeću. Kao majka brine za obitelj i svojeg školarca, a kao kćerka za svoju bolesnu majku. Svako jutro ustaje rano i sprema stan i jelo za njih. Zbog toga u zadnji čas stiže na vlak kako bi stigla na vrijeme na posao. Promjene voznih redova zbog radova na području Zagreb Zapadnog kolodvora često znače jednu od dvije neizvjesnosti:
Kad će doći sljedeći vlak?
Kad dođe sljedeći vlak koliko će mu trebati da prođe područje Zagreb ZK?
Zbog toga uznemireno i uzrujano čeka na peronu. Ta uznemirenost negativno utječe i na kasniju kvalitetu rada na poslu, a još više na njeno vlastito zdravlje i raspoloženje prema svojim ukućanima nakon posla. Pitao sam ju: „Zar vam nisu u poduzeću omogućili malo više fleksibilnosti oko radnog vremena dok traju ovi radovi?“ odgovor je bio: „Nitko ništa ne govori, ali vidim kako dušobrižnici uvijek gledaju kad dolazim.“
Radovi od Savskog Marofa do Zagreb ZK trajali su više od godinu dana što je dovelo do toga da je jedan dio putnika našao alternativne načine putovanja na posao, a drugi s nervozom čekao kad će vlak naići. Najava je kako će i radovi na području Zagreb ZK pa sve do Zagreb GK trajati još godinu dana. To je ono što brine. Zašto toliko dugo? Nije li željeznički promet prepoznat kao najprihvatljiviji oblik prijevoza putnika i nemamo li obvezu raditi prometni sustav prilagođen zahtjevima svojih korisnika. Čisto za usporedbu, u Kini su za samo 9 sati izgradili potpuno novi kolodvor veći nego što je ova dionica koja se sad kod nas radi. Istina, radilo je 1500 radnika ali velika je razlika između 9 sati i godinu dana.
Osim brige za svoje korisnike, poduzeća moraju voditi brigu za ljudska i dječja prava. Nedavno sam bio na edukaciji UNICEF-a oko dječjih prava na kojoj se radilo na prepoznavanju i djelovanju po pitanju sljedećih 10 načela:
1. STRATEŠKO OBVEZIVANJE NA POŠTOVANJE DJEČJIH PRAVA Ispunite odgovornost za zaštitu prava djece i obvežite se na poštovanje i podržavanje dječjih prava.
2. DJEČJI RAD Doprinesite iskorjenjivanju dječjeg rada kroz sve poslovne aktivnosti i odnose.
3 UVJETI RADA MLADIH RADNIKA I RODITELJA Omogućite dostojan rad mladim radnicima, roditeljima i skrbnicima.
4. SIGURNOST DJECE Osigurajte zaštitu i sigurnost djece u svim poslovnim aktivnostima i na svim lokacijama.
5. SIGURNI PROIZVODI I USLUGE Osigurajte da su vaši proizvodi i usluge sigurni za djecu te kroz njih promičite dječja prava.
6. MARKETING I OGLAŠAVANJE Poštujte i promičite prava djece kroz vaše marketinške aktivnosti i oglašavanje.
7. OKOLIŠ & KORIŠTENJE ZEMLJIŠTA Poštujte i promičite prava djece na odrastanje u zdravom okolišu te pri kupnji i korišenju zemljišta.
8. ZAŠTITARSKI POSLOVI Poštujte i promičite prava djece u provedbi zaštitarskih poslova.
9. PODRŠKA U KRIZNIM SITUACIJAMA Pomažite u zaštiti djece ugrožene nesrećama i prirodnim katastrofama.
10. PODRŠKA ZAJEDNICI I NAPORIMA VLADE Podržite napore lokalne zajednice i vlade usmjerene na zaštitu i ostvarivanje dječjih prava.
Ovdje je posebno bitno za naglasiti načelo 3 „UVJETI RADA MLADIH RADNIKA I RODITELJA Omogućite dostojan rad mladim radnicima, roditeljima i skrbnicima“. Iako o tome ne razmišljamo, vrijeme putovanja na posao i s posla, značajno utječe na dostojanstvo rada. Osobito oni koji skrbe o djeci i starijim osobama. Jer njihov radni dan ne počinje u 7:30 već oko 4:30 te ne završava u 15:30 već negdje kasno u noć oko 23:00 sata.
Jučer pri povratku s posla vlak je stao na signalu, blizu samog stajališta Vrapče. Putnici su već nakon par minuta bili jako nervozni i počeli prigovarati kondukteru. Bio sam u vlaku s tom kolegicom i njezinim suprugom. Ona je već bila na rubu živaca zbog nervoze, a nas dva smo nagađali što bi moglo biti. Kako su ostali putnici bili sve nervozniji, a ja sam pokušao sa šalom te sam im rekao: „Moj prijatelj je željezničar, on će vam objasniti, ja radim u Pošti.“ Na to su se nasmijali i nekako smo dočekali nastavak putovanja. Nekako se bojim da će nakon ovog remonta biti još manje putnika u našim vlakovima, još manje vlakova u prometu i još manje posla za nas željezničare. Jedino će tračnice i betonski pragovi biti novi.
Autor: Dražen Kaužljar