*
top of page

Poruke dua Simon & Garfunkel skrivene u Trnavi i Gajnicama

Pjesma The Sound of Silence od Simon & Garfunkel prenosi snažnu potrebu suprotstavljanja ravnodušnosti s kojom su se susretali građani te davne 1960. godine. Art Garfunkel je za pjesmu rekao: „Ovo je pjesma o nemogućnosti ljudi da komuniciraju jedni s drugima.”

Prvi dio pjesme bavi se samoćom ljudi u hladnoj suvremenosti koja je zamijenila tradicionalnu toplinu kamina i zajedništva.

Čovječanstvo u cjelini se u Simonovim očima ne ponaša normalno: njihovi postupci su beznačajni, djeluju obespravljeno i otuđeno. Isto tako autor prepoznaje besmislenost većine tadašnje osobne interakcije jer ljudi govore bez da razgovaraju i slušaju bez da čuju.

Ljudski senzibilitet i kreativnost riskiraju da se izgube, također zbog straha od vlastitog otkrivanja svijetu: „U samoći i nekomunikativnosti umjetnost propada, jer je nemamo s kim podijeliti, a grozimo se neprihvaćanja i poniženja ako je imamo.“


Osjećate li se ponekad potišteno i otuđeno zbog plitkosti društvenog okruženja u kojem živimo, do te mjere da ne možete stupiti u kontakt s drugima, pa čak ni sa svojim vlastitim osjećajima, onda je ova pjesma i za vas.

 


Ono što je zabrinjavajuće da i danas, nakon više od 60 godina od kad je pjesma nastala, društvo tjera da ljudi žive bjesomučne, stresne živote, što dovodi do zaokupljenosti samima sobom i odvojenosti od svih ostalih ljudi. U pjesmi autori navode kako se jedino na zidovima podzemne željeznice mogu pročitati riječi upozorenja jer „tišina kao rak raste / čuj moje riješi da te mogu poučiti / uzmi me za ruku da te dosegnem.“ Ovo je vrlo važno jer u ovo današnje vrijeme otuđenosti i ravnodušnosti poput poruka iz podzemnih željeznica, na željezničkim stajalištima nikle su snažne poruke.

Prvo smo željezničko stajalište Trnava bojali u narančasto, predstavili vam Hobotnicu sa stavom i Andriju koji pokazuju da postoje „Koraci koji čine razliku!“ zbog potrebe unaprjeđenja sigurnosti prometa na području kolodvora Zagreb Borongaj. Ovaj primjer slijedila je HŽ Infrastruktura i obojila željezničko stajalište Gajnice s prepoznatljivim Andrijom, akcijom Vlak je uvijek brži, ali i kvartovskim turnirom Hakl na Taksiju te prepoznatljivim simbolima Zagreba.

Nakon toga pojavio se i pridružio poznati „Spavač“ na elektromotornoj garnituri HŽ Putničkog prijevoza, a kojeg je oslikao poznati muralist Boris Bare s motivima s kraja sedamdesetih i osamdesetih godina. To razdoblje obilježila je buntovna glazba, klupska koncertna scena i ulična umjetnost koji su služili kao mediji kojima su mladi slali snažne poruke. Glazba se slušala preko gramofona i kazetofona, a tih godina zabilježena je i pojava walkmana. Kao neizostavni elementi zagrebačke kulture prikazani su i fićo te zidne tapete. Pri izradi murala koristili su se elementi prepoznatljivi za to vrijeme s fokusom na putnike koji slušaju glazbu, čitaju ili gledaju kroz prozor.

 

Ove tri umjetničke intervencije zagrijale su srca građana u svojim kvartovima i Zagrebu, ali put do poboljšanja sigurnosti prometa još će potrajati. Možda baš kao što je težak bio put i pjesme TheSound of Silence:

• napisao ju je 21-godišnji Paul Simon i uključena je u debitantski album dua iz 1964., pod nazivom WednesdayMorning, 3 A.M.

• djelo je doživjelo neuspjeh u prodaji, što je navelo dva prijatelja da se raziđu

• producent Tom Wilson nije odustao od melodije i odlučio je preurediti glazbu: originalnoj akustičnoj verziji dodao je bubnjeve i električne gitare

• ponovno objavljeni singl bio je senzacija preko noći, skočio je na prva mjesta prodajnih ljestvica.

Neočekivani uspjeh doveo je do ponovnog okupljanja i partnerstva Simona i Garfunkela koji su napisali i druge prekrasne pjesme kao što su Mrs. Robinson, The Boxer i Bridge OverTroubled Water.

 

Za nas je ovo pjesma, pjesma upozorenja, ali i potvrda kako naša Hobotnica sa stavom prolazi težak i trnovit put. No o ovim vremenima ravnodušnosti velika je njena hrabrost kad poručuje: „Prestanite buljiti u svoje mobitele, puno je čudesnije stvarno se povezati s drugim ljudima i s njima komunicirati.“

 


Autor: Dražen Kaužljar

50 views0 comments
bottom of page