Ljudi imaju problema s procjenom udaljenosti, posebice objekata koji se približavaju. Objekti se ne povećavaju linearno na retini oka; počinju strahovito rasti kad su blizu, ali ta promjena u veličini nije tako očita kada je objekt udaljen.
Odnosno, vozač vidi da se objekt povećava, ali nije svjestan kojom brzinom objekt raste. Griješi se i pri procjeni brzine udaljenih, nadolazećih vozila. Kada je vozilo udaljeno, teško je procijeniti ide li 30km/h ili 100km/h, tek kada se približi njegova brzina postaje očita.
Dodamo li ovomu i podatke o veličini vozila, procjena se može još više zakomplicirati. Mala vozila čine se udaljenijima, ali čini se da se kreću brže, dok se velika vozila čine bližima i sporijima. Istraživanje na dvjema sferama (većoj i manjoj) pokazalo je da sudionici misle da se veća sfera giba sporije čak i kad se kretala 30km/h brže od manje sfere. Razlog je što postoje dva sustava koja omogućuju kretanje očiju. Jedan je refleksni, nesvjestan i omogućuje praćenje objekata dok se i sam promatrač kreće. Drugi sustav sustav je praćenja, omogućuje promatranje objekta u kretanju dok promatrač stoji. Sustav praćenja procjenjuje brzinu objekta po tome koliko je samo praćenje zahtjevno. Što je objekt veći, sustav praćenja mora manje raditi i objekt se čini sporijim.
" Vlak ima svoj zaustavni put (razdaljina koju vlak prođe od trenutka aktiviranja kočionog uređaja do zaustavIjanja), koji ovisi i o brzini i o težini vlaka. Ako je brzina 80 kilometara na sat, zaustavlja se 300 do 400 metara, ali kad voziš vlak 160 kilometara na sat, zaustavni put je 1300 metara.
Da vidiš nešto na pruzi kilometar ispred sebe, ne možeš stati. Ako čujete zvono, vidite svjetlo, pogotovo ako su branici spušteni, nemojte ići preko pruge, što se kaže – vlak je uvijek brži" upozorenje je svih strojovođa.
Uredila: Sanja Paić
Foto: max-fuchs-unsplash