Ne rušimo ogradu već joj dajmo novu vrijednost i time unaprijedimo urbanu sigurnost Zagreba!

Uz prijatelje se živi, ali i uči. Njihove priče i iskustva vrijedna su slušanja. Pa i dijeljenja, kao što je sljedeća priča. Jedan moj prijatelj bio je na konferenciji Microsofta u Atlanti i SAD-u. Taj grad osim po zračnom čvorištu poznat je i po zoološkom vrtu u kojem je moguće vidjeti pandu.

Kako je završio s konferencijom u jutarnjim satima, a avion imao u kasnim popodnevnim, odlučio je slobodno vrijeme provesti u zoološkom vrtu. Do zoološkog je došao taksijem, pronašao pandu i uživao u promatranju dražesne životinje.

Nakon lijepog druženja uputio se prema izlazu. Iznenadio se jer nije bilo taksija niti ga je mogao pozvati mobitelom. Osoblje zoološkog vrta predložilo mu je autobusnu liniju udaljenu nekoliko kilometara. Na toj relaciji naišao je na tri zasebna područja. Prvi predio su bile bogate kuće s uredno podšišanim travnjacima i dvorištima bez ograda. U kućama su živjeli bogati stanovnici Atlante. Kao iz američkih romantičnih filmova. Zatim je naišao na park prepun vjeverica. Izlaskom iz parka ugledao je trošne stambene blokove i autobusno stajalište na raskrižju. Na ulicama su se nalazili siromašni stanovnici Atlante. Utrčavanjem u autobus spasio se od lokalnih nasilnika. Kao iz američkih akcijskih filmova. Kad nam je prepričavao svoje iskustvo upitao se i sam: „Kako nikad siromašni građani ne dolaze u kvart bogatih, iako nema nikakve ograde, a niti policije?”. Park je bio jedina ograda.

U ovo moderno doba u kojemu se naglasak stavlja na kritičnu infrastrukturu, ograde uz željezničke kolodvore i pruge dobivaju potpuni novi značaj. Nisu tu samo kako bi održavali visoku razinu sigurnosti željezničkog prometa iako ih propisi samo u tom značaju prepoznaju i to kod pruga velikih brzina. Kako u Hrvatskoj nema pruga velikih brzina, većina njih nema niti ogradu. Ipak, kod dosta kolodvora se mogu pronaći ograde, ali u prilično lošem stanju. Takvo stanje dovodi u pitanje njihovu funkcionalnost.

Reaktivan pristup poštivanja samo propisanih zahtjeva više nije dovoljan i važno je razmišljati na novi način. Razmišljati o urbanoj sigurnosti.

Potrebno je pronaći neka nova rješenja kroz proaktivan pristup i pristup stvaranja nove vrijednosti. Proaktivan pristup zahtjeva širi kontekst i razmišljanja o „susjedima“ koji žive i djeluju u blizini kolodvora i pruga.

Često ljudi prelaze kolosijek kako bi brže stigli na svoje odredište s druge strane pruge. Pri tome nisu svjesni opasnosti kojima izlažu sebe, a i da takvim ponašanjem utječu na sigurnost prometa. Svoje neznanje i loše navike prenose na mlađe generacije kao što se može vidjeti u videu:

https://www.youtube.com/watch?v=qpLRYymOR_M&feature=youtu.be

Zbog nedostatka kulture u prometu, prometna poduzeća i lokalna zajednica moraju ulagati značajne napore u preventivne akcije za sigurnost prometa. Isto tako, nužno je pronaći kvalitetna rješenja za „susjede“ pješake u blizini kolodvora i pruga.

„Gle, sve je bilo zaraslo u trnje, sve je bio pokrio korov; zid im je bio porušen.“

Stvaranje nove vrijednosti je vidljivo u Botaničkom vrtu. Postojeća ograda između Botaničkog vrta i područja Zagreb Glavnog kolodvora uništena je i izgubila svoju funkcionalnost. Botanički vrt danas ima Sjenatu šetnicu koja osim funkcije ograde značajno utječe na sigurnost pješaka te na promociju Botaničkog vrta.

Stvaranje dodane vrijednosti, s druge strane, za Zagreb GK bi bilo uređenje ograde uz dodavanje novih funkcija. Možda bi ta ograda mogla dobiti umjetničku vrijednost poput zida s muralima u Branimirovoj ulici. Možda bi se uz ogradu moglo posaditi zelenilo i tako dodatno uljepšati uži centar grada. Ili bi mogla dobiti i marketinšku vrijednost postavljanjem određenih reklamnih panoa. Sigurno je spremna za neke potpuno nove i razigrane ideje. Ovako napola srušena i uništena samo je mamac „susjedima“ za rizičan prelazak preko pruge.

I zato, volimo svoje „susjede“, ali ne rušimo ogradu već joj dajmo novu vrijednost i time unaprijedimo urbanu sigurnost Zagreba!

Autor: Dražen Kaužljar

Foto: Dražen Kaužlhar