Leti zmaj na Ukrajinu te se zapleo u biljkama
Muzeji u Ukrajini su zatvoreni, no ukrajinska umjetnost je živa i otporna na metke!
Muzeji u Ukrajini su zatvoreni, no ukrajinska umjetnost je živa i otporna na metke! Zagrebački Muzej naivne umjetnosti odaje joj počast dojmljivom virtualnom izložbom ukrajinske slikarice Marije Prijmačenko.
Njezina su djela prožeta ukrajinskim tradicionalnim utjecajima, često mitološkim. U radovima suprotstavlja dobro i zlo, ružno nasuprot lijepome, prijeteće nasuprot pomirljivom i pitomom.
Još kao mala, Marija je oboljela od dječje paralize, što je jako utjecalo na njezin život i profesionalnu karijeru.
Ovako je sama opisala ishodište svoga umjetničkog djelovanja:
Jednom, kao mlada djevojčica, pratila sam gakanje gusaka. Kada sam s njima otišla do pjeskovite plaže, na obali rijeke, nakon prelaska polja ispunjenog divljim cvijećem, počela sam slikati stvarno i imaginarno cvijeće štapićem na pijesku … Kasnije, odlučila sam oslikavati zidove moje kuće u prirodnim tonovima. Nakon toga nikada nisam prestala crtati i slikati.
Predstavljeni opus Marije Prijmačenko obuhvatio je ciklus slika imaginarnih bića – životinja proizašlih iz autoričine mašte i narodnih, usmenih predaja i bajki, u kojima repetitivnim floralnim motivima spaja ornamentalistiku narodnih vezova, a indikativnim naslovima upućuje na njihovo moguće čitanje.
Povodom otvorenja izložbe u zagrebačkom Muzeju naive, akademik Mykola Žulinsky napisao je tekst o autoričinom liku i djelu.
– Čini se da njezina memorija čuva i želi prikazati još poganske, pretkršćanske maštarije o svijetu koji nas okružuje, da nam prenese te fantastične likove, šare, magično znakovlje i simbole, koji su se rađali u mašti naših predaka prije stotina i stotina godina. Fantastični bestijarij Marije Prijmačenko svijet je arhetipova – nikad do kraja odgonetnutih, a opet bezvremenskih.
Izbor prikazanih radova danas je aktualniji nego prije 15 godina kad su izloženi u Zagrebu: prikazuju vječnu dinamiku borbe dobra i zla.
Pogledajte kako su divni nazivi koje je Marija Prijmačenko nadjenula svojim slikama:
Ova zvijer jako usta otvara, ali zuba nema…,1987., 35 x 46 cm, gvaš, papir, vl. Zbirka Olega Pinčuka i Lilije Dobžanske
Černobilska nesreća ljudima je ostavila zauvijek bijedu,1993.,60 x 83 cm, gvaš, papir, vl. Ukrajinska fundacija Marije Prijmačenko
Leti zmaj na Ukrajinu te se zapleo u biljkama, 1987., 62 x 88 cm, gvaš, papir, vl. Ukrajinska fundacija Marije Prijmačenko
Ova zvijer ima velike zube, a mali rep…,1983., 60 x 84 cm, gvaš, papir, vl. Zbirka Olega Pinčuka i Lilije Dobžanske
Ova zvijer samu sebe sisa, 1993., 60 x 82 cm, gvaš, papir, vl. Ukrajinska fundacija Marije Prijmačenko
Ptičica se igra svojim repićem, 1977., 55 x 71 cm, gvaš, papir, vl. Ukrajinska fundacija Marije Prijmačenko
Marija Oksentijivna Prijmačenko (ukr. Марія Оксентіївна Примаченко); (Bolotnja 1. siječanj 1908. – Bolotnja, 18. kolovoz 1997.); je ukrajinska slikarica folklorne umjetnosti i umjetnosti naive. Njezin rad je posebno poznat po neuobičajenom načinu crtanja i bojanja keramike koja uključuje ukrajinske narodne simbole i mitološke konotacije. Marija je rođena u selu Bolotnja u Kijevskoj oblasti, gdje je provela cijeli svoj život i postala prepoznata kao izniman slikarski talent. Primila je i ukrajinsku nacionalnu nagradu Taras Ševčenko.