*

Krađa bicikla kao uobičajena svakodnevica


Prije 15 godina odlučio sam na kredit kupiti bicikle za cijelu obitelj. Uzeli smo nešto kvalitetnije bicikle jer smo dosta vremena provodili na njima i željeli smo se što ugodnije osjećati. U cijelom kvartom bili smo prepoznatljivi jer smo na njima svugdje išli zajedno.


Ta je lijepa priča trajala 11 mjeseci. Tad su lopovi provalili ulazna vrata zgrade i ukrali dva bicikla. Ostao je samo dječji. U tim trenucima miješali su osjećaj nemoći pred lopovima koji su bez problema mogli ući u bilo koji privatni dio naše zgrade i osjećaj začuđenosti dok smo u Policiji prijavljivali krađu. To je toliko bila uobičajena pojava da su nam rekli: „Pratite oglasnike, mogli bi se pojaviti! Ako mi nađemo bicikle kontaktirat ćemo vas.“


Sljedeća situacija dogodila se par tjedana iza toga. Na susjednom ulazu bio je pokušaj provale i krađe bicikla. Kućepazitelj ih je primijetio i zadržao do dolaska policije. Mogao ih je zadržati jer je i sam prija radio u policiji pa se znao braniti i zadržati ih. Da se pojavio bilo tko drugi doveo bi sebe u opasnost jer su imali „alat za krađu“. Ti „dečki“ već su sutra ponovo prolazili našom ulicom. U svakom slučaju vrijeme dolaska policije na intervenciju nije ispod 45 minuta i do tada je nesigurnije biti vlasnik bicikla nego lopov.


Zadnja situacija koju sam doživio vezano uz navedenu temu bila je priča studenta iz MUP-a koji govori da se pronađe na stotine ukradenih bicikla koji se kasnije prodaju jer se vlasnici nikad ne pojave. Ta izjava je u suprotnosti s onim što su meni rekli kad sam došao prijaviti krađu. Za pretpostaviti je kako zbog nedostatka policajaca povratne informacije o pronalasku bicikla nitko ne obavlja. Tu se krug zatvara, a otvara prostor za nove i nove krađe.


Krađe bicikla toliko su česta pojava da se mnogi ne usude koristiti u svojem svakodnevnom kretanju. Bilo da je riječ o dolascima i odlascima na posao odnosno školu ili za odlaske u trgovinu, trening i slično pa čak i za rekreativne potrebe.


Iz navedenih situacija zaključio sam kako:

· je policiji obrada krađe rutinski posao za koji čak nemaju niti dovoljan broj ljudi

· lopovi ne snose značajnije posljedice radi učestalih krađa

· kupci ukradenih bicikla ili ne znaju za vlasništvu ili ih ne zanima već im je važno što povoljnije doći do ljubimca na dva kotača.


Jedino realno rješenje za ovaj čvor vidim u umrežavanju svih dionika zainteresiranih za biciklistički promet i izgradnju baze bicikala na sljedeći način:

· neprofitno udruženje koje se bavi biciklistima i biciklističkim prometom vodilo bi bazu i njima bi se javljali vlasnici bicikala, a s bazom bicikala bi bili upoznati i prodavači bicikala

· u slučaju krađe policija bi svoj izvještaj vezala uz određeni bicikl iz baze, a u slučaju pronalaska bicikla putem baze bi dala obavijest vlasniku i neprofitnom udruženju kako bi se svaki nađeni bicikl nalazio u bazi

· pravne osobe koje se bave oglašavanjem bi morale prije postavljanja oglasa s biciklom provjeriti nestale bicikle iz baze kako bi smanjili mogućnost prodaje ukradenog bicikla.


Ovo je samo ideja, ali zašto ne razmisliti o njoj. Jer bez razvoja biciklističkog prometa nema rasterećenja cesta.

Autor: Dražen Kaužljar

Foto: Unsplash / Julian Tilgenkamp

10 views0 comments

Kontaktiraj nas

Adresa. 

safety.guru INSTITUT, PAVLA LONČARA 12, 10360 Zagreb, CROATIA

Tel.

+385 92 301 9835 

+385 99 307 0408

Novosti.

  • Facebook Safety Guru
  • Instagram Safety Guru
  • Linkedin Safety Guru