*

Kokoške, čuda i naša željeznica

Putničke svaštarije..


Kako postoje čudni ljudi, tako postoje i čudne zemlje. U Singapuru zaboravite na žvake, u Rusiji ne pijte na otvorenom, u švicarskom kantonu Appenzell ne autostopirajte goli, nego se bar malo prekrijte smokvinim listom!?

Na Trgu sv. Marka u Veneciji ne hranite golubove ako vam je 4.000 kuna milo, a u kanadskom Ontariju ne zviždite. Ako se zateknete u američkom gradu Quitmanu i imate kokoš kao kućnog ljubimca, nipošto joj ne dozvolite da kvoca i prelazi cestu jer je to kažnjivo. Kažnjivo je i nositi štiklice na antičkim lokacijama u Grčkoj, nazvati svinju imenom Napoleon u Francuskoj, ostati bez goriva na autocesti u Njemačkoj ili piškiti u ocean u Portugalu.

Do you speak English?

Naravno da na novogodišnju noć u Kambodži ne smijete koristiti plastične pištolje na vodu, a ako živite u nekoj od arapskih zemalja (Katar, Maroko, UAE…) i niste platili neku kaznu ili porez – ne možete napustiti zemlju dok dugovanje ne podmirite. Želite li još čuda? Ako ste negdje u Hrvatskoj, čuditi se možete još mnogo više jer postoje još čudnija čuda koja su strancima neobjašnjiva i nerijetko nas sve skupa dovode do ludila. Najveće je čudo da naša država i neke njezine firme svojim državljanima otežavaju život umjesto da ga olakšavaju, poput skandinavskih zemalja. Naravno da sve gledam s putničkog gledišta i politika me pritom uopće ne zanima, nego isključivo činjenice. Dakle, ovako… Zagrebački željeznički kolodvor i Hrvatske željeznice. Utorak je i pet ujutro. Gdjekoji izgladnjeli golub i zaključana unutarnja vrata hodnika prema blagajnama. Na trećem peronu grupica skandinavskih turista, pospani kondukter koji čeka vlak i temperamentni ocvali ljubavni par koji se miluje na klupici pokraj izgužvane vrećice Lidla. Već dugo su tamo, na silu čujem jer baš nisu bili tihi, a i imaju problem s kroničnom ljubomorom. Skandinavka pita konduktera: Do you speak English? On nešto sebi u bradu promrmlja na pidžinskom engleskom pa vesela grupica shvati da on priča engleski. Pokazali mu oni kartu, a on ih uputi na susjedni peron! Preseliše se oni tamo i vidim opet pitaju drugog konduktera koji ih rukom upućuje opet na moj treći peron. Svi zbunjeni poznavanjem engleskog u Hrvata, vidim ih kako se ipak vraćaju do blagajne jer im nešto nije dobro objašnjeno. Stranci su to. Što je našem čovjeku normalno da ga svatko kovitla i zbunjuje, njima je histerija i dobra tema za popodnevne pošalice o Hrvatskoj. Svi me uvjeravaju da naši ljudi odlično govore engleski, a ja naivan sve ne vjerujem! Nadam se da nisu promašili vlak, iako Zagreb baš i nije neki veliki željeznički poduhvat. I naravno, poslao bih sve konduktere, skretničare i dio pružnih radnika na prvi stupanj engleskog! Vjerovali ili ne, kod nas je komplicirano i stranca uputiti na peron, a o ostalim stvarima da i ne pričam. Dok je jedno čudo trajalo, drugo je započinjalo! Hrvatske su se željeznice pobrinule da vrlo lako uđu u Guinnessovu knjigu rekorda jer omogućuju putnicima da putuju u prošlost.

Nosim uspomene

Neću danas o brzinama vlakova i udobnosti vagona, ali o vječnoj relaciji Zagreb – Osijek, bogami - hoću! Vjerovali ili ne, još uvijek se dio puta jutarnjim vlakovima između Križevaca i Dugog Sela obavlja autobusima! Odavno je ta pruga trebala normalno funkcionirati, Kinezi bi za tih nekoliko godina patnje sagradili dionicu od Zagreba do Dubrovnika! I dalje se za cijenu jedne karte vozite s dva prijevozna sredstva. Šteta što između Križevaca i Dugog Sela nije Balaton, jer bi HŽ organizirao prijevoz trajektom! I na kraju balade, kad se čovjek s nekog putovanja vrati u zavičaj, više ne vidi sretne ljude. Svi su nešto zamišljeni i u svojim svjetovima. Kad sam silazio iz vrelog vlaka s nekoliko kovčega, usputni putnik mi je dobacio da kad se budem vraćao natrag da kofere napunim kulenima i slaninom. Da su neka druga vremena, njegova bi upadica bila smiješna – a sada je tužna. Ne zna on da ja u prtljazi nosim uspomene, a ne hranu! Zapravo, siguran sam da će on u svojem starom koferu u Zagreb ponijeti slavonske delikatese. Darežljiva smo mi regija, nitko od nas ne ode gladan i žedan. Ako ste slučajno u Njemačkoj, velika je kazna za sviranje klavira u ponoć, a u Japanu ne smijete u restoranu nakon ponoći plesati ako su svjetla upaljena! U Rusiji je ilegalno voziti prljav auto, a u Vijetnamu ga ne smijete voziti bez ruku na volanu! Ako ste slučajno u Hrvatskoj, ništa od nabrojenog ne bi vas trebalo začuditi!


Izvor: Glas Slavonije

Autor: Slobodan Kadić

Foto: internet

Kontaktiraj nas

Adresa. 

safety.guru INSTITUT, PAVLA LONČARA 12, 10360 Zagreb, CROATIA

Tel.

+385 92 301 9835 

+385 99 307 0408

Novosti.

  • Facebook Safety Guru
  • Instagram Safety Guru
  • Linkedin Safety Guru