*
 

Koji je tvoj izgovor?

Svakodnevno za dolazak na posao prelazim cestu, točnije tri zebre sa semaforom. Zanimljivo je vidjeti kako mnogi pješaci, u doba pandemije, nose masku na licu. Ono što je još zanimljivije je da ti isti pješaci ne čekaju da se na semaforu upali zeleno svijetlo pa da pravovremeno i sigurno prijeđu zebrom na drugu stranu ceste. Kako je moguće da pješaci nose maske, bojeći se za svoj život, a istodobno pretrčavaju cestu i negiraju opasnost svakodnevnog stradavanja u prometu?



Ako uzmemo brojku, statistiku koja kaže da na dnevnoj bazi u prometu u Europi, u prosjeku, strada 70 ljudi, gdje je tu logika u glavama pješaka? Je li izvjesnost od kažnjavanja nenošenja maski jača od osobne odgovornosti prema samome sebi ili drugima? Što to može probuditi uspavane mozgove koji teturaju cestama? Zatrpati grad i prometnu mrežu kamerama i iznenaditi građane ne tako lijepim čestitkama? Postaviti mnoge fizičke barijere, a dobro znamo da su prave barijere u našim glavama? Uvjerena sam da su svi pješaci informirani i educirani o opasnosti nepoštivanja prometnih propisa.


Gdje je onda kvaka? Zašto toliko žurimo u nesreću? Je li to pomanjkanje ljubavi ili jednostavno nehaj ili bunt prema sebi samom i društvu u kojem živimo?

Prije jutarnje kave dobro ne funkcioniramo? Još sneni hodamo gradom? Jako je rano? A što je sa popodnevnim spavačima? Kasnimo, jer nismo na vrijeme legli, niti se na vrijeme digli? Magla je? Hladno je? Semafori nisu usuglašeni? Žuriš na sastanak? Tipkaš na mobitel?


Koji je tvoj izgovor?



Autor: Sanja Paić

Foto: Unsplash / Joey Nicotra

45 views0 comments