Kad-tad dođe vrijeme za „The Best“
Pred završnicu Lige nacija polako se počela stvarati groznica zbog naše nogometne reprezentacije koja trenutno predstavlja najsvjetliju točku većini građana Hrvatske. Nakon pobjede nad Nizozemskom nogometna groznica je došla do vrhunca i počela se tražiti karta više za finalnu utakmicu. Nije se pitalo koliko košta ulaznica ni kako doći do novca. Svi su htjeli biti dio te zajednice. Biti podrška sa tribina za našu najbolju sportsku klapu. Zbog toga ne čudi da je na finalnoj utakmici bilo preko 35.000 naših navijača koji su pjevali od jutarnjih sati na ulicama do kasno u noć dok su naši primali srebrenu medalju. Mnogi mediji su se pitali kako je tako puno navijača ostalo nakon utakmice iako smo izgubili finale. Kao što su bili fascinirani dočekom u Zagrebu nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji.
Godine 1990. pjesma „The Best“ korištena je za promotivnu kampanju prvenstva ragbi lige Novog Južnog Walesa. Godinu dana nakon što se pojavila u reklami NSWRL-a, Tina Turner je pozvana u Sydney da snimi reklame u kojima se pojavljuje uz igrače ragbijaške lige, ali i da izvede pjesmu na tom Velikom finalu. Ta kampanja s Tinom Turner i pjesmom, često se smatra jednom od najvećih kampanja u sportskom marketingu. Kasnije je ponovno predstavljena u promotivnoj kampanji NRL-a 2020. godine. 1992. godine Tina Turner snima duetsku verziju pjesme s australskim pjevačem Jimmyjem Barnesom. Isto tako, u Škotskoj je postala usvojena kao neslužbena klupska himna Rangersa i obično se svira prije svake utakmice. Power balada kasnih 80-ih postala je sportska himna koja se svira diljem svijeta jednako kao Queenova "We Are the Champions".
Osim kao sportska himna, pjesma „The Best“ može predstavljati mnogo toga, sve ovisno o tome tko ju pjeva i kome se pjeva. To može biti ljubavna pjesma, može biti ljubav prema bilo čemu. Pjesma „The Best“ predstavlja ono kad pronađemo nešto što je za nas remek djelo. Nogometna reprezentacija je nešto najbolje što trenutno imamo, što nam je uzor i motiv, ali i utjeha za lošu svakodnevnicu. Naša reprezentacija je nešto što Tina Turner pjeva u svojem hitu „The Best“ ('Give me a lifetime of promises and a world of dreams’). Igrači i cijeli stožer svojim znanjem ponašanjem, stavom, požrtvovnošću i hrabrošću jednostavno izvlače najbolje iz nas samih.
Uostalom, takva je i Tina Turner, jer pjesmu je prvi put pjevala Bonnie Tyler, ali nije imala takav uspjeh s njom, a pjesmu je odbio pjevati Paul Young. Bila je stvorena za Tinu. Godine 1990. Tina Turner je gostovala u Velikoj Gorici. Na tom koncertu sam bio kao klinac i mislio sam kako tako stara žena (tad je punila 50 godina) ima toliko energije i kako može održati takav genijalni koncert. Prošlo je puno godina i ovih dana sam već i ja stariji nego što je Tina tada bila i dalje volim njene pjesme. Kad sam pročitao da je umrla prvo uopće nisam reagirao i prihvatio. Zvučalo mi je to nestvarno jer se Tina Turner kod mene transformirala iz stara žene od 50 godina u bezvremensku Tinu koja živi vječno. I to je za mene najjača poruke od „The best Tina“ koju sam dobio. Ako smo se već mučili prvih 50 godina da bi postigli i napravili nešto, onda drugih 50 godina posvetimo tome da dotaknemo vječnost. Možda ne tako moćno poput Tine, ali ako ne pokušamo nećemo niti uspjeti. Kad je promet u pitanju puno je to posla da bi postali „The Best“. I za one koji tek idu prema 50 godina, a i za nas koji smo ih prošli. Jer oni „loši“ koji su sad u prometu popularni neće se pamtiti. Pamtit će se oni najbolji. Zato dajmo sve od sebe kako bi bili „The Best“ sudionici prometa.
Autor: Dražen Kaužljar