*

Kad imaš više sreće nego pameti

Updated: Aug 14

S aspekta prometnog sektora u turizmu naglasak je na prometnoj dostupnosti turističkih odredišta i upravljanju prometom u samim odredištima.



Izgradnjom suvremene autoceste Zagreb – Split – Ploče i primjenom inteligentnih transportnih sustava sve manje se govori prometnoj dostupnosti bilo kojeg turističkog odredišta na Jadranu.


Magistralni pravac preko Plitvičkih jezera i Knina već je pomalo zaboravljen. Zbog toga sam htio povratak s Jadrana autocestom zamijeniti magistralnim pravcem. Cilj je bio provjeriti koliko je prometni sektor na magistrali funkcionalan i kako utječe na razvoj kontinentalnog turizma.


Relacija je bila od mjesta Podstrana kod Splita do Zagreba. Kao organizator put sam zamislio u sljedećih nekoliko točaka:

1. Solin, ali ne radi poznate Solune već Bossove pedale za gitaru 😊

2. Ručak u Klisu

3. Čavoglave – posjet mjestu i tenku iz Jasenovca 4. Mauzolej Ivana Meštrovića u Otavicama 5. Predah u Rastokama

6. Dolazak u Zagreb do 20 sati.


Polazak je bio u 12 sati. Prva točka je brzo obavljena, a osmijeh na licu mladog glazbenika govorio je više od riječi. Prodavač pedale predložio je da posjetimo tvrđavu na Klisu jer ulaz nije skup. Tako smo i napravili. Ulaz nije bio baš jeftin (60 kuna), ali za cijenu ulaznice na Klis, dobije se i mogućnost ulaza u Ethno Agro Park Stella Croatica. Ta dva predivna odredišta zaslužuju zasebne priče na našim web stranicama.






Nakon obilaska i ručka krenuli smo dalje. Kasnije nego što je to bilo planirano. Sljedeća točka je mjesto Čavoglave i obilazak crkve Hrvatskih mučenika. Usput smo vidjeli i poznatog pjevača Thompsona s veselim društvom u svojem dvorištu. Tenk je bilo lako pronaći jer je uz cestu.




Nastavak putovanja je bio prema mjestu Otavice gdje se nalazi obiteljska kuća Ivana Meštrovića. Mauzolej Ivana Meštrovića nalazi se u crkvi Presvetog Otkupitelja. Sedam turističkih atrakcija vezanih uz Ivana Meštrovića jako je lijepo uređeno. Nedostaci se odnose na nemogućnost ulaska u  mauzolej; mjesto se više čini kao tranzitno, a ne kao turističko odredište; te nedostatak parkirnih mjesta i turističkih ploča pored turističkih atrakcija. U Otavicama završavamo turistički dio puta.




Sjedamo u auto, pogled usmjeravam prema kontrolnoj ploči i kazaljka pokazuje da goriva ima još dovoljno. Prolazimo kroz Knin i zaobilazimo tvrđavu, ali i LUKOIL benzinske crpku. Za tvrđavu je bilo kasno jer smo izgubili dosta vremena duljim zadržavanjem na Klisu. Što se tiče goriva, nikad nisam točio na LUKOIL-u pa mi je nepoznata kvaliteta njihova goriva. Rekoh sam sebi: „Bit će do Gračaca još koja benzinska crpka”. Dok smo prolazili polje puno vjetrenjača upalila se lampica za gorivo, ali ne zabrinjavam se previše, uvjeren da u Gračacu sigurno ima benzinska crpka. Dolazimo u Gračac i skrećemo prema Udbini, a benzinske crpke nigdje. Sad me već malo lovi nervoza. Uključujemo mobilne aplikacije kako bi vidjeli gdje je sljedeća najbliža benzinska crpka. Aplikacija nas usmjerava ka Udbini koja je na udaljenosti od 20-tak kilometara. Problem je što na HAK aplikaciji piše kako radi do 19 sati, a na Google aplikaciji kako je zatvorena. Nema nam druge nego provjeriti. Dolazimo do INA benzinske crpke u Udbini, a ona je zatvorena. Ulazim u obližnji restoran i pitam za prvu najbližu benzinsku crpku koja je otvorena. Uljudni domaćini odgovaraju kako se najbliža benzinska crpka nalazi u Korenici. Kažu da radi 24 sata dnevno.. To je još dodatnih 20-tak kilometara. Krećemo. Idemo provjeriti za svaki slučaj još jednom radno vrijeme INA benzinske crpke u Korenici. Kad ni ona ne radi. Prelazim punu liniju i zaustavljam se na prvom skretanju i gasim motor. Veseli vlasnik nove pedale za gitaru sad ima puno drugačiji zadatak. Traženje najbliže benzinske crpke koja radi. Odgovor je brzo tu: benzinska crpka Zir na autocesti za Zagreb. Udaljenost 13 km. Paljenje motora, vožnja na eko modu i gašenje klime. Lagano se dovlačimo do poznatog restorana Macola. U rezervoaru su ostale još samo 2 litre goriva. Zabrinutost je nestala, ali nervoza nas je pratila do kraja putovanja.

Rastoke smo ovaj puta zaobišli. Uz laganu gužvu na autocesti dolazimo u Zagreb iza 22 sata.


Dobra opremljenost autoceste (česte benzinske crpke, dobra prometna obilježja i signalizacija) uljuljala su me kao vozača pa sam opušteno krenuo na put po magistrali koja nije ni približno prilagođena turističkim putovanjima.

Zaključujem:

· prometna dostupnost – ceste su kvalitetne, prometni znakovi vidljivi, ali od Solina do Gračaca nalazila se samo jedna benzinska crpka te na magistralnoj cesti nema informacija o benzinskim crpkama. Pojedini dijelovi magistralne ceste nisu pokriven GPS signalom ni mobilnim mrežama

· turistička odredišta - nedostatak informacija o znamenitostima u kontinentalnom dijelu Hrvatske (ulaznice za tvrđavu na Klisu su na engleskom jeziku radi većine turista koji tamo dolaze, nema informacija o radnom vremenu Mauzoleja Ivana Meštrovića i slično). Nedostatak parkirališta uz pojedine turističke atrakcije

· ostalo – poneke mobilne aplikacije nemaju pouzdane informacije. U časopisima i web portalima rade se usporedbe između automobila, guma, navigacijskih uređaja pa i sjedalica za bebe, ali ne i usporedbe kvalitete i usluge različitih benzinskih crpki.


Želi li se razvijati kontinentalni turizam prometni sektor će morati dodatno davati svoj doprinos. Bilo za vrijeme putovanja, bilo u samim turističkim odredištima i znamenitostima. Što se mene  tiče ovaj put sam imao više sreće nego pameti pri organizaciji putovanja.


Nakon ovog iskustva bit ću, hm, pametniji.




Autor: Dražen Kaužljar

Foto: Dražen Kaužljar / Internet

43 views2 comments

Kontaktiraj nas

Adresa. 

safety.guru INSTITUT, PAVLA LONČARA 12, 10360 Zagreb, CROATIA

Tel.

+385 92 301 9835 

+385 99 307 0408

Novosti.

  • Facebook Safety Guru
  • Instagram Safety Guru
  • Linkedin Safety Guru