*
 

Izložba usput i s razlogom

Na putu prema studentskom Kampusu na Borongaju, ako dolazimo sa sjeverne strane, neminovno nas dočeka željeznička pruga koju moramo prijeći ako želimo stići u Kampus. Pruga koja je nekad spajala prigradska mjesta sa gradom, danas u sredini naselja, postaje problem i izazov, kako i otkuda pravilno i brzo stići na drugu stranu prema Kampusu.



Sa strane zapada nalazi se željezničko stajalište Maksimir, sa strane istoka željezničko stajalište Trnava, a koji su međusobno udaljeni oko 2km. Gotovo u sredini i po vertikali nalazi se u smjeru juga Kampus, a sa sjeverne strane pruge i stajalište ZET-a.


Današnje generacije studenata vole svaku svoju minutu i često u zadnji čas love predavanje ili pak autobus za povratak kući. Pri tome biraju najkraći put po vertikali prema jugu kroz zaraslo i nepregledno šipražje i utabani zemljani put.


Znatiželja nas je vodila da se uputimo tim putem i shvatimo čari prometnog rizika korištenjem divljeg željezničkog prijelaza.

U 15tak minuta koliko je potrebno od autobusnog stajališta, preko “divljaka” pa do stražnjeg ulaza u Kampus, susreli smo nekoliko studenata koji su potvrdili da čitavo svoje studiranje prolaze tim putem jer im je najkraći…


Netom prije ulaza u posjed Kampusa za oko nam je zapelo veliko i napušteno skladište. Zgrada veličine jedne škole ili pak vrtića, doma zdravlja, likovne ili glazbene kolonije. Napuštena od svih. Gotovo svih.


Ipak, zgrada nije sama. Njome u predvečerja vladaju ONI koji žele ostaviti svoj likovni izričaj, a nemaju svoj vlastiti ili gradski adekvatan prostor. Večini građana su oni tek ulični grafiteri i to s razlogom jer ostavljaju svoje tragove svugdje i često na neprimjerenim mjestima.

No ova zgrada zaboravljena od mnogih, postala je street art galerija i mjesto okupljanja manje poznatih autora. Daleko je ona još od idealne galerije, prašnjava i prljava, ali puna života i dobrih vibracija.


Ulovljena usput, zadržala nas je s razlogom…


P.S. Za obilazak “izložbe” nikako ne preporučujemo divlji prijelaz preko pruge, već službeni željezničko-cestovni prijelaz Trnava ili pak pothodnik kod željezničkog stajališta Maksimir.


Autor: Sanja Paić

Foto: Sanja Paić, Dražen Kaužljar

169 views0 comments