Izgubljeno vrijeme...
Updated: Jan 2, 2020
Ne znam zašto, ali od svih u javnom prijevozu najiritantniji su mi oni putnici koji čitaju knjige. Ne samo zato što se prave pametni jer su načitani, već zato što zauzimaju dva mjesta za stajanje i u inače pretjesnom vlaku. Jedno za sebe i jedno za knjigu. A osobito ako su malo dalekovidni pa moraju odmaknuti knjigu od sebe.
Mislim, i sam sam nekad “gutao” knjige, ali zar im je problem, kao i svima nama ostalima biti na mobitelima?! To je danas standard, a ne čitanje knjiga. Na mobitelima, osobito ako imamo grupe na whatsappu ili viberu.., pa nam od jutra dolaze šaljive poruke koje nas uveseljavaju u ovim mračnim i maglovitim jutrima. Pa tako i sam imam dvije grupe za takve poruke. I to je toliko super, ponekad jedva čekam dobiti takvu poruku, nasmijati se i proslijediti dalje.
No, jedno popodne tako putujem s posla u društvu nekoliko svojih poznanika i kolega. Nije to neka imaginarna već stvarna grupa ljudi, ali nisu tako šaljivi kao ove poruke s whatsappa. Jedan od njih rekao mi je da sam ovisnik o mobitelu. Ja?! Pa skoro ga i ne koristim i baš su me zatekli takvom izjavom. Crv sumnje u mojoj glavi je ipak proradio i počeo sam razmišljati o tome zašto su me kritizirali.
Na kraju sam odlučio još dodatno smanjiti korištenje mobitela. I što mi se dogodilo!? U samo par dana sam uspio dovršiti čitanje jedne izvrsne knjige koju sam počeo čitati još u veljači ove godine.
Ako tako nastavim, još ću i ja postati jedan od iritantnih čitača knjiga u vlaku. 😁😉
Autor: Dražen Kaužljar
Foto: Knjigomir / Noć knjige 2018.