I vuk i medo, pa čak i ovca, poznaju ježa, slavnoga lovca

Na jezeru Bundek, u Zagrebu, prije nekoliko dana osvanuo je mural jedne od najpopularnijih priča za sve generacije “Ježeve kućice”, koja je oplemenila mnoge naraštaje univerzalnom porukom o ljubavi prema vlastitom domu.

Kao slikovnica nastala je davne 1957. godine kad je akademski slikar Vilko Gliha Selan svojim viđenjem smjeloga Ježurke Ježića legendarnoj basni u stihovima Branka Ćopića udahnuo novi život i učinio je apsolutnim dječjim književnim klasikom.

Poruka "Ježeve kućice", iako uvijek aktualna, u ova naša vremena postaje još aktualnija i bliskija, a Ježurka Ježić promiče se u junaka koji putuje kroz vrijeme kako bi nas podsjetio na vrijednosti koje smo danas skloni zaboraviti. Jer, kakav god njegov dom bio i što god o njemu drugi mislili – Ježurkin je dom njegov prostor slobode (Kućico draga, slobodo moja!), mjesto gdje je on svoj na svome, bez brige i straha, i ne prodaje se za gnjile kruške, ni satić meda ili janje, kao ni za pola ručka – kako bi to olako učinile životinje iz Ježurkine priče. I Ježu budalo, reći će...

Pa bio jež budala ili ne, u svome je domu sretan, i ne zavidi drugima na bogatstvu u kojemu je "od perja pod, a pečene ševe krase mu svod", niti bi ga mjenjao, jer zašto bi kad njegov je dom palača divna.

Ma kakav bio moj rodni prag, on mi je ipak mio i drag. Prost je i skroman, ali je moj, tu sam slobodan i gazda svoj. Vrijedan sam, radim bavim se lovom i mirno živim pod svojim krovom. To samo hulje, nosi ih vrag, za ručak daju svoj rodni prag!

Uredila: Sanja Paić

Foto: Internet / Iskra Kojić