Heroji ulice..

Bio sam klinac, na teren sam ušao u drugom ešalonu! Kad je milicija krenula u kontranapad nije bilo mjesta za povratak na sjever kroz porušenu ogradu, morao sam preskakati ogradu sa šiljcima. Oštri šiljci na ogradi učinili su svoje, dlanovi i noge bili su mi krvavi. Zabrinuti tata me čekao na Remizi i kad me ugledao prvo mi je opalio šamar, a onda rekao "sine ponosan sam na tebe". Tako se tada odgajalo!

Ponedjeljak ujutro prvi sat, sat razrednika i raska kaže “Sladoljev je l' si bio na utakmici?”. Ja pokažem ruke, a legenda kaže “Možeš ići doma”. Pluća su me još boljela od suzavca, ali nisam mislio na to. Bili smo barem na jedan tren Heroji ulice!

13.5.1990. Neću nikada zaboraviti.

Autor: Marko Sladovljev

Foto: Internet