* Haris je car!! Ili onaj moment kad izgubiš mobitel..

Haris je car!! Ili onaj moment kad izgubiš mobitel..

Jeste li kad izgubili mobitel?!? Mali uređaj, naše drugo ja, našeg najvećeg logističara i našu najveću noćnu moru!


Nakon kišne noći dočekao nas je sunčani dan i ja sam odlučila tijekom pauze, u jutarnjim satima, prošetati gradom i pogledati jednu izložbu. Pauza je kratka, u trajanju od pola sata, a što me prisililo da ubrzam tempo kretanja kako bi sve na vrijeme obavila.


Nažalost, galerija se otvara tek u 12h tako da sam izložbu “razgledala” naslonjena nosom na staklo ulaznih vrata i tek kojom okinutom fotografijom preko mobitela. Odlučila sam vratiti se u radno vrijeme pogledati izložbu jer su minute lagano nagovještavale potrebu da okrenem smjer hodanja prema uredu.


Dan je prekrasan i iznenađujuće topli. Moj izbor obuće (toplije tenisice) nisu sretno riješenje i pri bržem hodanju napravile su mi žulj.

Tako u Gajevoj ulici, netom uz gradilište, pronalazim stepenicu, idealno mjesto za sjesti se i zalijepiti flaster. Spuštam torbu kraj sebe, mobitel također i lijepim flaster. Dižem se i jurim prema uredu jer lagano kasnim.


Na ulazu u zgradu primjećujem da mi nema mobitela!! 😱😱😱 Prekopavam torbu još nekoliko puta, ali ništa. Mobitel nije tu. I tu se događa zamračenje uma i slom živaca pri samoj pomisli što mi je sve na mobitelu, od otvorenih aplikacija internet bankarstva, društvenih mreža, svih mogućih pinova, kontakt brojeva i fotografija. I ulovi me luda panika. Gdje? Kada? Kako?


Prizivam se svijesti i pribrana uma shvatim da sam ga ostavila na stepenici u Gajevoj. Krenem nazad prema toj lokaciji i zovem svoj vlastiti broj! Prvi puta u životu. Čudan osjećaj! Zvoni, a zvono traje čitavu vječnost. Javlja se ugodan muški glas i objašnjava da je pronašao mobitel i da ga čuva i neka ne jurim i da će me sačekati kod taksista.


Stižem do gospodina, radnik je na novom gradilištu tvrtke IngJet u Gajevoj i zove se Haris! S osmijehom na licu pruža mi mobitel i kaže “Htio sam zvati nekoga od vaših, ali mobitel ima šifru pa sam čekao da sami nazovete!”. Ja ga zovem na piće i svemir bi mu skinula, a on odgovara “Ne treba ništa!”. Ostavljam mu svoju posjetnicu i kažem da me kontaktira ako mu ikada išta zatreba! Nazvati ću i tvrtku da znaju kakvog radnika imaju!



Svaka čast Haris! Pravi si car! Ljudi, još ima nade za ovaj svijet!


Autor: Sanja Paić

Foto: Sanja Paić



Adresa. 

safety.guru INSTITUT, PAVLA LONČARA 12, 10360 Zagreb, CROATIA

Tel.

+385 92 301 9835 

+385 99 307 0408

Novosti.

  • Facebook Safety Guru
  • Instagram Safety Guru
  • Linkedin Safety Guru