Gore ne može...

Godina 1964. u Zagrebu je obilježena i zapamćena po velikoj prirodnoj katastrofi. Rijeka Sava izlila se iz korita i poplavila je trećinu grada. Vodostaj Save počeo je brzo rasti, no uzbuna nije oglašena i građani nisu alarmirani na vrijeme. Život je izgubilo 17 građana, tisuće ostale bez svojih domova.

Godina 2020. u Zagrebu je donijela građanima mnoge izazove. Koronu, potres, pa i poplavu. Daleko manjeg obujma, ali u kombinaciji s posljedicama potresa, sa nemjerljivim stresom i materijalnim štetama.

Ove godine poplave nisu došle s juga, već sa sjevera. Potocima s Medvednice, ali i od obilatih kiša. Osim poplavljenih cesta i podrumskih prostora, zadnjih nekoliko takvih poplava obavezno obilježe i poplavljeni podvožnjaci u Miramarskoj, Škorpikovoj, Selskoj…

Podvožnjaci postaju vodene klopke za neoprezne vozače prilikom svakih jačih kiša.

Podvožnjak u Miramarskoj, otkad je otvoren 29. listopada 1913. godine, kao prvi zagrebački pothodnik, puni se vodom već desetljećima, a problem do danas nije riješen.

Poplava iz 1964. godine potakla je traženje trajnog rješenja i izgradnju nasipa uz Savu. Je li došlo vrijeme i za sustavno rješenje za poplave „odozgo“? Vjerojatno je, samo je još potrebno utvrditi tko su nadležne institucije za to.

Autor: Dražen Kaužljar

Foto: Internet