Firenca iz muške perspektive
Prva pomisao na spomen riječi Firenca je Toskana, a zatim sve vezano uz romantiku – od zadivljujuće arhitekture i umjetnosti do zelenih brežuljaka i fine hrane i pića, osobito vina. Reklo bi se mali djelić raja. Kad se krene u prvo razgledavanje tu su Piazza della Signoria kao centralni trg s gradskom vijećnicom i kopija Michelangelova Davida. Tu su galerija Uffizi i poznata obitelj Medici, crkva San Miniato al Monte. Ono što se obavezno treba posjetiti su tržnica San Lorenzo i most Ponte Vecchio. Od svega navedenog mene nije ništa posebno impresioniralo jer veliča materijalnu moć. Obitelj Medici su poznati bili i po bogatstvu, a upravo banke koje su prve počele preuzimati naše banke su došle s tog područja. Kad je u pitanju most ističe se kako tamo ne može svatko dobiti trgovački obrt sa zlatninom. Osim impozantne veličine, ni unutrašnjost crkve San Miniato al Monte nema neku veću vrijednost.
Što se tiče prijevoza, u Firencu je najbolje doći javnim prijevozom, vlakom ili autobusom i dalje nastaviti pješice. Ili taksijem ili biciklom, ako planirate ići na neko ugodno mjesto na brežuljcima oko grada. Na kraju ostane hrana i piće i ljepši dio ove priče tu počinje. Nakon razgledavanja najbitnijih znamenitosti Firence, sjeli ste u restoran vlasnika Hrvata i naručili tradicionalni biftek. Dok smo odmarali noge ugledali smo malo romantike. Dva mladića držali su se za ruke i ljubili pored naše terase. Usput sam gledao na mobitelu koliko je udaljen stadion kako bih prošetao i kupio si dres.
Bilo je predaleko pa smo se vratili prema gradu i shvatili kako smo se našli u Firenci baš na Svetog Ivana koji je glavni zaštitnik Firence, u kojoj se i nalazi Krstionica sv. Ivana. To je dan i kad se odigrava tradicionalni Fjorentinski calcio, jedan od najčvršćih oblika nogometa. Dok smo čekali povorku četiri tima iz Firence potražili smo manje ali zanimljivije crkve, poznati vidikovac Michelangelo te trg gdje se odigrava turnir. Turnir seže u daleko povijest i ima duboko značenje. Takav način borbe je bilo pripremanje za ratne dane i spremnost boraca. Ono što smo saznali od žene koja nas je turistički provela kroz Firencu da su upravo ti obični, hrabri i ponosni stanovnici zaslužni za obranu grada. Bez njih ne bi bilo niti one materijalne moći. Kad je povorka prošetala gradskim ulicama prema „areni“ u kojoj se odvijao turnir, za mene je Firenca zasjala potpuno drugačijim svjetlom.
Firenca je turističko središte prepuno prirodnih, arhitektonskih i umjetničkih znamenitosti, mjesto kupovine i gastronomije, ali na prvom mjestu su upravo ti stanovnici. Ponosni su na svoju povijest, svoju hrabrost, svoja umijeća u poslovima kojima se bave. Bez ove povorke, koliko god bila glasna od bubnjeva i razigrana bojama ni Firenca ne bi bila tako lijepa i jaka.
Povorka je poput prekrasne ruže osigurane trnovima od mogućih uništavača. Lijepa i ponosna, a opet ju se gleda s velikim poštovanjem. Povorka je i poput naše „Inat biljke“ koja izraste iz asfalta ili iz starog nauljenog željezničkog praga i ne predaje se. Povorka je i poput naše „Hobotnice sa stavom!“ koja hrabro kroči kroz prometne izazove i boja prometni sustav razigranim i raspjevanim prometnim rješenjima.
Veselim se ponovnom posjetu Firenci iz muške perspektive.
Autor: Dražen Kaužljar