Empatija kao školski predmet

U Danskoj pridaju veliku važnost njegovanju empatije kod svoje djece. Suvremeno društvo zapravo ne brine o tuđoj dobrobiti. Iako su matematika i znanost važne u životu, Danci su shvatili da je empatija mnogo važnija životna lekcija koja će ljude odvesti dalje nego brojevi i formule. Zbog toga su danske škole 1993. odlučile uvesti obveznu nastavu empatije. Djecu u dobi od 6 do 16 godina uče kako postati ljubazni.

Kada se dijete rodi, njegov um je prazan list papira. Što će se na njemu napisati, kakav će tip osobe postati ovisi o načinu odrastanja. To znači da u povodljivoj dobi dijete treba učiti stvarima koje će ih oblikovati u osobu koja će odrasti kako bi pridonijela društvu. Naučit će se ljubaznosti, empatiji, velikodušnosti, iskrenosti umjesto drugih štetnih osobina. Kada cijela generacija djece odraste s dobrim atributima, svijet će definitivno biti bolje mjesto za život.

Od djece tijekom nastave empatije ili "Klassens tid" se traži da podijele sve probleme ili probleme kroz koje prolaze. Cijeli razred se motivira kako bi pomogao pronaći rješenje. Djeca odrastu i postanu samouvjerene, emocionalno inteligentne odrasle osobe, koje će znati ne osuđivati ljude zbog njihovih borbi. To također znači da je vjerojatnije da će i sami odgajati sretniju djecu.

Danska je uporno na vrhu UN-ova Svjetskog izvješća o sreći. U najnovijem izvješću Danska je zauzela drugo mjesto, a slijedi je Finska. Možda satovi empatije doprinose tako dobrom rangiranju Danske.

Iben Sandahl, psihoterapeut i autorica popularnih izdanja “The Danish Way of Parenting' & 'Play The Danish Way”, tvrdi:

"Empatija pomaže u izgradnji odnosa, sprječavanju vršnjačkog nasilja i uspjehu na poslu. Promiče rast lidera, poduzetnika i menadžera. 'Empatični tinejdžeri' imaju tendenciju biti uspješniji jer su više orijentirani na ciljeve u usporedbi sa svojim narcisoidnijim vršnjacima."

Još jedan popularan program zove se CAT-kit. U ovom programu cilj je poboljšati emocionalnu svijest i empatiju fokusirajući se na to kako artikulirati iskustva, misli, osjećaje i osjetila. Postoje slikovne kartice lica, mjerni štapići za mjerenje intenziteta emocija i slike tijela, tako da djeca mogu razumjeti emocije koje se izlažu, a istovremeno uče konceptualizirati vlastite i tuđe osjećaje. U okruženju učionice djecu se uči ne osuđivati, već priznati i poštivati te osjećaje.

"Dijete koje je prirodno talentirano za matematiku, bez učenja suradnje s vršnjacima, neće puno napredovati. Trebat će im pomoć u drugim temama. To je odlična lekcija za podučavanje djece od malih nogu budući da nitko ne može proći kroz život sam", kaže Sandahl, autorica knjige Danski način roditeljstva: Što najsretniji ljudi na svijetu znaju o odgoju samouvjerene, sposobne djece.

Uredila: Sanja Paić

Izvor: seebiz.eu

Foto: Unsplash / Felicia Buitenwerf