Dolazi li Chiquitita iz Turske, Sirije, Ukrajine ili ipak iz Hrvatske?

Zadnjih dana svjedoci smo velike ljudske katastrofe koja je zahvatila građane Turske i Sirije. Nije dovoljno što su stalno u zoni ratnih djelovanja, već im je u stravičnom potresu poginulo  preko 21.000 ljudi, za mnogima se još traga, a na tisuće su ostale bez najbližih članova obitelji i toplih domova. Na TV ekranima i web portalima može se vidjeti na stotine tužnih i izgubljenih lica. Posebno teško je gledati one najmlađe, a ne postoji način kako im pomoći.

“Chiquitita (ABBA)

Chiquitita, tell me what’s wrong

You’re enchained by your own sorrow

In your eyes there is no hope for tomorrow

How I hate to see you like this

There is no way you can deny it

I can see that you’re oh so sad, so quiet”

Ne tako davno slične prizore smo gledali iz Ukrajine gdje je grozan rat protjerao na milijune građana, na desetke ih je ubijeno i ne zna se kad će završiti. Ta strašna ratna djelovanja ostavljaju neizbrisive ožiljke, a mi jedino što možemo je ponudit im smještaj i školu dok su u prognanstvu.

“So the walls came tumbling down

And your love’s a blown out candle

All is gone and it seems too hard to handle

Chiquitita, tell me the truth

There is no way you can deny it

I see that you’re oh so sad, so quiet”

Svi mi koji živimo u ovaj napaćenoj Hrvatskoj prošli smo strahote rata, ali i razornog potresa. Kao da se sve okomilo na nas. Svi se još sjećamo uplakane djevojčice iz Vukovarske kolone ili rušenja samog središta Petrinje. Sjećamo se, ali velika srca tražimo načina kako pomoći novim žrtvama rata i prirodnih katastrofa.

“Chiquitita, you and I know

How the heartaches come and they go and the scars they’re leaving

You’ll be dancing once again and the pain will end

You will have no time for grieving

Chiquitita, you and I know

But the sun is still in the sky and shining above you

Let me hear you sing once more like you did before

Sing a new song, Chiquitita

Try once more like you did before

Sing a new song, Chiquitita”

I na kraju, tu su još izgubljeni, bijesni, jadni i slomljeni migranti. Pokušavamo shvatiti kako je tek njima. Kad su u stanju s malim djetetom prelaziti tisuće kilometra. Preko pustinja, mora, snijega i svih drugih teškoća.

“Chiquitita, tell me the truth

I’m a shoulder you can cry on

Your best friend, I’m the one you must rely on

You were always sure of yourself

Now I see you’ve broken a feather

I hope we can patch it up together”

Ono što još muči ljude u ovoj našoj napaćenoj Hrvatskoj je veliki broj samoubojstava. Postali smo država bez socijalne svjesnosti za one kojima je teško. Na našim ljudima se iživljava kroz narušavanje radnih prava, prava umirovljenika pa i svih drugih ravnopravnosti u raznolikosti. Što možemo reći našim prijateljima, susjedima kolegama najbolje zna Chiquitita.

“Chiquitita, you and I know

How the heartaches come and they go and the scars they’re leaving

You’ll be dancing once again and the pain will end

You will have no time for grieving

Chiquitita, you and I cry

But the sun is still in the sky and shining above you

Let me hear you sing once more like you did before

Sing a new song, Chiquitita

Try once more like you did before

Sing a new song, Chiquitita

Try once more like you did before

Sing a new song, Chiquitita”

Jesmo li u stanju pružiti ruku svima u nevolji i zajedno otpjevati Chiquititu?

Autor: Dražen Kaužljar