Dobri ljudi spremni su za novi Vlak slobode

Jutros dok sam šetao sa svojim četveronožnim ljubimcem, prolazili smo pored naše crkve BEZGREŠNOG ZAČEĆA BLAŽENE DJEVICE MARIJE. Trajala je sveta misa, ali bilo je još dovoljno rano pa nije bilo gužve. Nekoliko ljudi stajalo je pored crkve i molilo se i ugođaj je bio lijep. Za razliku od tih jutarnjih misa, na onim kasnijima puno je veća gužva, pa su automobili parkirani na pješačkoj stazi. Vjernici, doslovno žele sa svojim limenim ljubimcima ući u crkvu.

Današnje ugodno ozračje jutarnje mise vratilo me u djetinjstvo kad sam ljeta provodio kod bake i djeda. Nedjelja je bila poseban dan. Od jutra je sve bilo podređeno odlasku na misu. Ljudi koji su bili na kraju sela morali su ranije krenuti kako bi stigli na vrijeme. Na putu su im se pridruživali drugi vjernici i putem do crkve bi razgovarali. Njihov uvod u misu trajao je puno dulje i bio je puno ljepši nego što je uvod danas kod onih koji zadnji tren stižu s automobilima. U ono vrijeme, ljudi na selu nisu imali automobile, čak niti asfaltiranu  cestu, ali put do crkve im je bio ljepši jer su bili dio zajednice. Putovanja su bitan dio naših života, pa čak i kad je u pitanju odlazak u crkvu na svetu misu. Uživajmo u njima, ne jurimo.

Sjetio sam se pjesme “People Get Ready” od izvođača Jeff Beckai Rod Stewarta. Kad sam ju prvi put čuo ostao sam oduševljen spotom i glazbom da sam jedva čekao kad će ju ponovo pustiti na TV-u. Oduševljeno sam gledao kako vlak kreće, a na otvorenim vratima teretnog vagona sjedi Jeff Beck i svira gitaru.

Nikako nije pametno uskakati ili iskakati iz vlaka, a još manje voziti se u teretnim vagonima i vlakovima. To je ono što učim studente. Ono što je neobično je što još uvijek poželim tako putovati uz prelijep krajolik, tople ljude i gitaru koja nježno svira. Razlog tome možda leži u samoj pjesmi ali i u vlakovima.

Pjesma „People Get Ready“ utemeljena je na vjeri koja je poziv ljudima da vjeruju u Boga dok kreću na vožnju koja će im donijeti izbavljenje. Nastala je u vrijeme pokreta za građanska prava, u vrijeme Martina Luthera Kinga Jr., a promiče poruku upornosti i vjere koja će u konačnici odvesti Afroamerikance u eru oslobođenja za kojom žude.

Kad su vlakovi u pitanju, ljudi ih vole od malih nogu. I danas se često može vidjeti kako mali „kikači“ sa svojim djedama ili očevima stoje uz prugu s oduševljenjem i ljubavlju promatraju vlakove. Tako su kroz povijest vlakovi predstavljali razvoj i povezivanje a često puta i najupečatljiviji znak slobode i oslobađanja. Ne tako davno i kod nas su se pokretali Vlakovi slobode prema Splitu i Vukovaru kao simboli oslobođenja cjelokupnog teritorija Republike Hrvatske.

Postoji izreka koja kaže: „Kakva željeznica, takvo i društvo!“ i izreka koja kaže: „U životu je najteže krenuti, jednom kad se krene sve ide lakše, baš kao i vlak!“. Kako ova pjesma, tako i vlakovi, meni će uvijek biti poticaj i energija za nova putovanja i izazove. Imam vjere i zahvalnosti, spreman sam za putovanje. Imaju i dobri ljudi oko mene.

Autor: Dražen Kaužljar