Djeca su ukras svijeta

U Institutu smo ove godine često govorili kako djecu od vrtića treba učiti prometnoj kulturi. Naše akcije i projekti bile su podređene promicanju kulture i sigurnosti upravo kod mladih generacija.

Nekad davno dok su se željezničari družili i nakon posla, moja ekipa i ja smo znali prije povratka kući otići na piće u Željeznički restoran na Glavnom Kolodvoru. Obično sam ja bio partibrejker. Prvi sam morao odlaziti po klinca u vrtić pa su me zezali: „Kad će više narasti da se ne moraš žuriti doma!?“

I tako bi s vlaka jurio u vrtić. Možete li pogoditi gdje sam išao nakon vrtića? Opet na vlak, ili ponekad autobus, ili samo do željezničkog stajališta. I tako bi popodne proveli šetajući uz prugu ili se vozeći javnim prijevozom. U boljim prilikama vozili smo se u spavaćem vagonu, nagibnom vlaku iz Splita, francuskim TGV vlakom ili njemačkim ICE 2 vlakom.

Vjerujem da nema klinca koji ne voli vlakove, kamione, buseve i bagere. I zato sam siguran da svatko ima ovakvu neku priču.

Sve su to lijepe uspomene uz ugodna popodneva, ali drugačije je kad se javni prijevoz mora koristiti. Na primjer vožnja vlakom ujutro u pola sedam kako bi došli u vrtić ili ne daj Bože, u „Klaićevu“. Onda su ti klinci još pospani i nervozni. U onom polumraku starih vlakova „Mađara“ s još mračnijim facama radnika koji idu na posao ugođaj se još kvari. Pa ako su tu još kolica i težak izlazak iz vlaka, mračni ugođaj je potpun. Tada se ti veseli klinci još više uplaše i stisnu uz svoje mame. One su njihovo utočište od čitavog mračnog svijeta. Pogledom pratim polumračna radnička lica zagledana u klince sa sjajem očima. Pjesma „Djeca su ukras svijeta“ je u potpunosti točna. U  maglovitim, mračnim zimskim jutrima uspiju izvući osmijeh na lice radnicima bez nade u bolje sutra.

I meni isto. Na to sam pomislio sinoć dok sam pratio rezultate Izbora. Oba naša predsjednička kandidata su se obraćala mladima i njihovoj budućnosti. Obećavali su im bolje sutra. Nadam se da su svjesni da to znači: ustajanje u normalno vrijeme, funkcionalne javne servise i učinkovit javni prijevoz.

Autor: Dražen Kaužljar

Foto: Unsplash