Budi uzrok bolje sigurnosti u prometu
Koliko god vjerovali u Božju pomoć, nekako se svi ljudi osjećaju sigurnije kad pored sebe imaju osobu koja je kao Božji dar. Zbog toga svi težimo naći takve osobe. Neki nikad ne sretnu takvu osobu i osjećaju se usamljeno. Neki se usmjere na određenu osobu i drže se nje „kao pijan plota“ iako su svjesni da ta osoba i nije Božji dar. Neki se usmjere na određenu osobu i sretni su jer je ta osoba upravo prava za njih. Neki osobu „Božji dar“ sretnu slučajno, jer su otvorena srca i duha prema drugim ljudima. Ovo je priča o našoj „Božjoj osobi“. Iako se borila sa teškom bolesti ni u jednom trenutku njena dobrota, požrtvovnost i empatija nije splasnula već se i dalje brinula za svoju obitelj, za svoje prijatelje ali i toplo pristupala nepoznatim osobama. Zbog toga smo se moja obitelj i ja prijateljski povezali s tom osobom i uživali smo u njenom društvu. Ona je svoju bolest držala pod kontrolom.
Jedno popodne me je nazvala da leži u Traumatologiji u Draškovićevoj i ako mogu doći do nje jer su svi njeni zauzeti. Požurio sam do bolnice kako bih joj pomogao. Kad sam došao u bolnicu imao sam što i vidjeti. Na hodniku su ležali „polomljeni“ bolesnici koji su čekali na pregled. Našao sam našu „Božju osobu“ pobrinuo se da joj nije hladno i pravio joj društvo dok je trpjela velike bolove i čekala na red. Dok smo tako čekali ispričala je da je išla „Zelenim valom“, ulicom Pavla Hatza prema Draškovićevoj. Na pješačkom prijelazu preko Draškovićeve ulice upalilo se zeleno na semaforu i ona je krenula. U tom trenutku je iz srednje trake, nepropisno, skrenuo jedan automobil u Draškovićevu, udario ju i ozlijedio. Iako je napravio očigledan prometni prekršaj ponio se prema njoj nekorektno. Ubrzo je došlo vozilo Hitne pomoći i završila je u bolnici.
Nakon što je naša „Božja osoba“ ušla kod doktora, ostao sam u čekaonici i tad su mi, kao lešinari, prilazili ljudi iz osiguravajućih društava nuditi pomoć oko izvlačenja novca radi nesreće. Uzeo sam jednu vizitku da ih se riješim, iako sam znao da naša „Božja osoba“ neće htjeti zvati. Tako je i bilo. Nije bilo nekih lomova, ali je svejedno morala ostati u bolnici dok ne zaliječi bolove. Pravi problemi javili su se tjednima kasnije kad je rekla: „Prilikom tog udarca osjetila sam da mi se nešto razletjelo unutar tijela. Otišla je na pregled i zloćudna bolest se raširila i izmakla kontroli koju je do tada održavala. Nakon nekoliko godina borbe s teškom bolešću ipak je izgubila bitku i umrla. Ostala je velika praznina. To se dogodilo 3. svibnja prije deset godina, a jučer točno na desetogodišnjicu tuge rodile su se dvije djevojčice, dvije unuke naše „Božje osobe“. I isti tren osvojile naša srca.
Vjerujem da će netko reći da je „Božja osoba“ možda preteška riječ pa zato s vama dijelim pjesmu Personal Jesus od Depeche Mode.
Ova pjesma izazivala je dosta različitih stavova i kontraverzi dok Martin Gore 1990. nije objasnio časopisu Spin da su stihovi zapravo temeljeni na autobiografiji „Elvis And Me“ Priscille Presley: “To je pjesma o tome da si Isus za nekoga drugoga, netko tko će pružati nadu i brižnost. Govori o tome kako je Elvis Presley bio njezin čovjek i njezin mentor i koliko se to često događa u ljubavnim vezama; kako je svačije srce na neki način poput Boga, a to nije baš uravnotežen pogled na nekoga, zar ne?”
Kao što stihovi u pjesmi kažu:
„Vaš osobni Isus
netko tko će čuti vaše molitve,
netko kome je stalo"
možemo i mi biti u prometu. Ne moramo poznavati druge sudionike, ali možemo čuti njihove molitve u gradskim špicama ili kolonama prema moru. Možemo zamisliti kako su oni nečiji „Personal Jesus“ i kako ih netko treba više od nas. Tad nam jedna minuta u prometu neće previše značiti. Nasmiješit ćemo se onom sa suprotne strane križanja i nastaviti dalje svoje putovanje.
Autor: Dražen Kaužljar