Život ti se pretvara u ono što misliš

Jučer sam na društvenim mrežama vidio fotografiju s „Crypto Connection Statue“ talijanskog umjetnika Frederica Calappisa koja je postavljena u Londonu. Predstavlja duboku prenatalnu vezu majke i sina te predviđa dolazak hiper-povezane generacije. Evo jedna jutarnja crtica o ženama i mobitelima.

Kako je većina ljudi spojila blagdanske dane u godišnji odmor tako je vlak jutros bio poluprazan i bilo je mjesta za sjesti. Sjeo sam na mjesto gdje su s jedne strane bile dvije žene, a s druge strane još jedna žena, ali s bolnim i umornim izrazom lica. Ona je bila glavom naslonjena na prozor, a preostale dvije žene su bile zadubljene u svoje mobitele. Jedna od njih je bila starija, a druga nešto mlađa. U jednom se trenutku žena s bolnim izrazom lica naglo trgnula i upitala: „Gdje smo? Jel to Kustošija? Valjda nisam prošla Zapadni.“ Dvije žene su ju samo kratko pogledale i vratile se svojim mobitelima. Kratko sam joj odgovorio da stižemo u Kustošiju i da nije prošla Zapadni kolodvor. Za to sam dobio osmijeh na bolom prekrivenom licu.

Pri izlasku sam vidio kako čudno drži ruku i zaključio da je to izvor njezine boli. Ja sam ostao drijemati i nisam imao nikakvu „konekciju“ s preostale dvije žene, osim što sam im pridržao vrata pri izlasku iz vlaka.

Autor: Dražen Kaužljar

Foto: Internet