Žabac Andrija - ambasador željezničke sigurnosti

Iako možemo reći da je Andrija već tinejdžer, prošli četvrtak je bilo njegovo prvo pojavljivanje na Glavnom kolodvoru.

Naime, žabac Andrija je stvoren prije 10tak i više godina kao plošna ilustracija kako bi se lakše komuniciralo sa djecom i mladima o sigurnosti u željezničkom prometu, a u sklopu edukacije "Vlak je uvijek brži". Andriju su stvorili Oskar i Sanja, kolege iz Grupe za promotivno komuniciranje HŽ Infrastrukture, dvoje zaljubljenika u grafičku komunikaciju i životnu razigranost. Konačnu definiciju i obujam Andriji je dala Katarina Halužan, poznata ilustratorica za djecu.

Idejno je stvoren kao nedefinirano biće, odnosno sklop prometnog željezničkog uređaja i znaka (svjetlosno-zvučna signalizacija i Andrijin križ), a kojem su nadodane ruke i noge. Tako je stvoreno malo biće. Logično, ime je dobio prema Andrijinom križu.

Djeca kakva jesu, razigrana i maštovita, redom svi, gdje god u školi bili na edukaciji, u Andriji su prepoznali malog crnog i veselog žapca. Nitko ih nije mogao razuvjeriti da se radi samo o prometnim znakovima. Kolike su samo edukativne ilustracije nastale sa Andrijom.

Maskota, kojoj smo kostimom ugradili tijelo, srce i dušu vezana je uz obilježavanje Ilcada 2018. godine u Zagrebu. Šarmantan i zabavan, ali pomalo sramežljiv, pojavio se tek na nekoliko fotografija i onoj najvažnijoj za obilježavanje međunarodnog dana podizanja svjesnosti o opasnostima na željezničko - cestovnim prijelazima - skupna fotografija Ilcad 2018.

Bio je to vruć i sparan lipanjski dan i Andriji nije bilo baš jednostavno odstajati sve te sate konferencije pa je poput uvaženih gostiju, pojavio se i samo u jednom trenutku nestao.

No, možda je prava istina da se Andrija tada nije stopio s dušom i tijelom mlade srednjoškolke.

Iako je razveselio i nasmijao mnoge, svojom robusnošću, zauzimao je velik prostor i tako je ubrzo završio u podrumskoj staroj arhivi. Spasila ga je zadnja poplava u Zagrebu gdje je opet ugledao svjetlo dana izronivši svoju veselu glavu is crne vreće i odlučio da se više ne vraća u mrak, već da će uveseljavati mnoge, a poglavito djecu.

Onaj nosač i pomagač koji ga je nježno obuhvatio i stavio u automobil i udružio snage s Andrijom na Festivalu znanosti u Varaždinu, oživio je svaki zamrli djelić maskote i sinergijom s Andrijom pokrenuo lavinu osmijeha, zagrljaja i veselja. Takve ljubavi ne rađaju se često. I tako velike i brojne. Desetke pari malih ručica stvarale su s Andrijom velike zagrljaje, a male nožice skakale najduže dječje - žablje skokove. Teško je opisati te male sportske kreketavce i tetu učiteljicu u skoku sa suknjom i sandalama. A tek vožnja vlakom nacrtanim kredom u boji. Kakvo je to bilo magično putovanje. Toliko lijepo da nismo željeli ni stići do zamišljene destinacije - Zoološkog vrta u Zagrebu. A u tom vlaku Andrija je zabavio i podučio o željezničkom prometu male znatiželjne i vesele glave te je nagrađen dječjom likovnom radionicom netom nastalom na stazici gdje se odvijala edukacija.

Andrijino srce zatitralo je i pustio je, skrivečki i suzu na kraju tako predivnog putovanja.

Zasluženo je postao ravnopravni kolega Grupe za promociju. Dobio je svoj radni kutak gdje je strpljivo čekao svoj novi trenutak.

Nedavno se javila osnovna škola i zamolila u sklopu terenske nastave vođenje po Glavnom kolodvoru i edukaciju. Već pomalo uspavani Andrija odmah se trznuo i skočio iz stolca i pogledao me ravno u oči i kimnuo glavom na desno, pokazujući prema uredu njegovog partnera, onoga koji ga razumije najbolje, s kojim se najbolje osjeća. Onaj koji ga nosi ponosno i s kojim zajedno dijeli emocije.

Nije ga bilo potrebno previše nagovarati. Ipak se oni kuže bolje nego itko drugi.

Četvrtak. Kakav divan dan. Stotine dječaka i djevojčica trčalo im je u zagrljaj. No, bilo je i onih koji su ga štipnuli za nogu da provjere je li on doista stvaran. I kakav je to samo bio osmijeh od uha do uha kada su vidjeli ne samo da je stvaran, već da im maše, grli ih, sudjeluje u edukaciji i nastavi. Jednostavno, postao je njihov novi prijatelj. Odmah. U minuti. Osvojio je i učiteljice. Slučajni prolaznici i putnici veselo su se smiješili.

Još jedan dan upisan u povijest. I Andrijin dnevnik. Bit će to jednom dobra knjiga. 😁

Autor: Sanja Paić

Foto: Sanja Paić