Što napraviš dok hodaš i vidiš kamenčić koji svijetli?

Ujutro dok šećem sa svojom omiljenom dlakavom ljubimicom sve češće znam vidjeti starije ljude kako čiste terase i kafiće. Možda su to roditelji ili bake i djedovi od vlasnika kafića, a možda su to samo umirovljenici kojima svaka kuna, pardon, svaki cent dobro dođe. Kako god bilo, takve slike smanjuju idilu jutarnjih šetnji. Zbog toga nas dvoje kad se približimo njima, uredno ih pozdravimo i popričamo. To im se sviđa, pa ponekad uspore sa spremanjem samo da nas sačekaju i zažele nam dobro jutro. Ništa drugačije nije niti u „moćnim“ trgovinama koje se čak hvale svojom društvenom odgovornošću jer zapošljavaju umirovljenike da popune svoje novčanike koji su prazni radi malih mirovina. Pri tome zabravljaju da su ih godinama držali na minimalcu zbog kojih su im danas mirovine male. Jedna gospođa u lokalnom SPAR-u posebno je draga i uvijek na odlasku kaže: „Dođite nam ponovo!“

Može li biti veće degradacije ljudi starije životne dobi od ovoga što danas proživljavaju? Kako sam odrastao uz svoje bake i djedove teško mi je danas gledati kako ih se degradira. Oni su puno više od popunjavanja radnih mjesta prodavača za mizerne novce.

Jedan isječak iz knjige Možda sam u krivu najbolje ih opisuje: „Svi smo mi poput kamenčića koje je more izbacilo na plažu. Kada tek isplivamo, oštri smo i hrapavi. Tada nastupe valovi života. Ako u sebi smognemo snage da ostanemo ondje i dopustimo drugim kamenčićima da nas guraju, trljaju se o nas i habaju nas, naši će oštri rubovi polako ali sigurno nestati. Postat ćemo zaobljeni i glatki, održavati svjetlo te sami početi svjetlucati.“

Osobe starije životne dobi zaslužuju dostojanstven život i primjerenu mirovinu. Svako društvo od njih ima puno veće koristi od čišćenja terasa i rada na blagajni trgovina, kao što su sljedeći primjeri:

• u zemljama Zapadne Europe osobe starije životne dobi pomažu školarcima u prometu – uz njih se školarci osjećaju sigurnije i sretnije, a sve to utječe i na unaprjeđenje sigurnosti prometa

• komentar Ivana Svetopetrića, željezničara umirovljenika: „Uloga HŽ-a u ratu je tema nedovoljno poznata javnosti. Od prvog izbacivanja vojne JNA "DELEGACIJE" iz Mihanovićeve do Vlaka Slobode postoje događaji i diverzije koje zna mali broj ljudi. Bilo bi ih dobro osvijetliti.“ Njegovo znanje, iskustvo i mudrost bili bi od velikog značaja za razvoj našeg Društva.

Ono što bi gradu posebno bilo interesantno za razmisliti je sljedeći izazov – danas ako se uoči nekakav nedostatak koji bi trebala riješiti gradska podružnica postupak je sljedeći:

1. javiti se Mjesnom odboru da to rasprave na svojoj sjednici – prijedlog će otići u daljnju proceduru samo ako je u tom odboru vlast ista kao i na razini grada

2. zatim ide na Vijeće Gradske četvrti – postupak je isti a prijedlog će otići u daljnju proceduru samo ako je u tom odboru vlast ista kao i na razini grada

3. kad dođe do grada, mudre gradske glave pokrenu projekt, osmisle način rješavanja problema te nakon toga zaduže podružnicu „holdinga“ za provedbu rješenja

4. podružnica „holdinga“ otkloni navedeni problem.

Koliko je tu nepotrebnih koraka, nepotrebnih radnih mjesta i nepotrebnih povećanih troškova. Kad bi se napravila aplikacija za mobilne uređaje koju bi osobe starije životne dobi mogli koristiti za vrijeme svojih šetnji te dojavljivali nepravilnosti u podružnicama „holdinga“, grad bi bio uređeniji i ugodniji za život. Bilo bi manje smeća, manje pogrešno parkiranih automobila, manje neispravnih semafora i manje puknutih cijevi vodovoda ili grijanja. Brzo bi se našli novci za bolje mirovine, a aplikacija bi se mogla zvati: „Svjetlucavi kamenčići“.

Autor: Dražen Kaužljar

Foto: Internet