*
 

ŠTO MOŽEMO NAUČITI IZ NOVE SUESKE KRIZE?


Čudno je kako se u Hrvatskoj slabije prati nova Sueska kriza. Ovoga puta, doduše, oko Sueskog kanala nema ni tenkova ni aviona, ali nasukavanje teretnog broda i zaustavljanje plovidbe kroz vjerojatno najvažniji prometni pravac u svijetu nije ništa manji izazov za svjetsku ekonomiju u cjelini, a posebno za europsku pa tako i hrvatsku.



Kroz Sueski kanal dnevno u prosjeku prolazi, kako stoji u dostupnim podacima, oko 50 velikih brodova, a Egiptu je on vrlo važan izvor prihoda. Preko tog kanala, koji odvaja Aziju od Afrike, odvija se oko 10 posto svjetske trgovine. Ne iznenađuje stoga što računice stručnjaka Lloyda govore da nasukavanje glomaznog broda Ever Given u kanalu svjetsko gospodarstvo dnevno košta gotovo 10 milijardi USD. To je otprilike šestina ukupnog hrvatskog BDP-a. Ili naš cjelokupan godišnji prihod od turizma u normalnijim, pretkorona vremenima.


Pojednostavljeno, ako se uskoro, i to vrlo brzo, ne riješi problem nasukanog broda, i u našim trgovinama počet će nestajati robe. Dođete u trgovinu po tintu za printer, nema je. Želite kupiti kavu, neće je biti. Trebate benzin, neće biti ni njega. Brodovi, naravno, mogu zaobići Sueski kanal na način na koji su to radili do prije 150 godina i oplovljavati Afriku, ali to produžuje putovanje robe od Azije i Australije do Europe za kojih 9000 kilometara i desetak dana. Sve to ima i svoju cijenu, koja nije mala, a koju će platiti potrošači kroz cijene proizvoda koje kupuju. Kada tome pridodate i snažnu potražnju za robom koje neće biti, ili će dolaziti sa zakašnjenjem i na kapaljku, inflacijski fitilj (i na strani ponude i na strani potražnje) postavljen je i ne razlikuje se značajnije od onog iz vremena Sueske krize iz 1956. ili izraelsko-arapskih ratova od 1967. do 1973. godine. I to u vrijeme kada se nadamo početku oporavka od koronakrize koja je milijune ljudi diljem svijeta doslovno osiromašila.


Koliki je povijesni značaj tog 190 kilometara dugog kanala možda najbolje svjedoče ratovi koji su se vodili oko njega, a ponekad i zbog njega. O gradnji Sueskog kanala maštali su još egipatski faraoni, rimski i bizantski carevi i turski sultani. U svojim vizijama imao ga je i Napoleon. Kanal je, međutim, izgrađen tek 1869. godine, nakon brojnih diplomatskih smicalica, kupnje i prodaje bezvrijednog pustinjskog zemljišta, nadmetanja dviju vodećih kolonijalnih sila toga vremena - Velike Britanije i Francuske, i angažmana desetaka tisuća radnika, među kojima je bio i priličan broj Hrvata.


Od tada do danas Sueski je kanal jedan od najvažnijih infrastrukturnih objekata u svijetu, žila kucavica svjetske trgovine i ekonomije. Britancima je 1882. poslužio kao izgovor da okupiraju Egipat i odvoje ga od Turskog Carstva te tako uspostave kraći put do Indije pod svojim nadzorom. U Prvom svjetskom ratu postao je opsesija Centralnih sila, posebno Turske, koje su ga željele osvojiti i tako oslabiti Antantu. U Drugom svjetskom ratu o Suezu su maštali Hitler i Mussolini, vjerujući da bi njegovim osvajanjem izbacili Britaniju iz ratnog pogona. Toga je bio svjestan i Churchill pa je čvrsto u svojim rukama držao nominalno neutralni Egipat.


Ništa od tih pokušaja osvajanja nije dalo rezultata: Britanci su, u kooperaciji s Francuzima, kanal zadržali sve do 1956., kada ga je egipatski predsjednik Naser nacionalizirao. U Kairu na odgovor nisu trebali dugo čekati jer su Egipat napali Britanci, Francuzi i Izraelci. Zanimljivo je da SAD, iako je Hladni rat bio u punom jeku, u Sueskom ratu nije podržao svoje vodeće europske saveznike iz NATO-a i Izrael, već je tražio povlačenje Izraelaca sa Sinaja, čime se našao na istoj liniji s glavnim rivalom, SSSR-om.


Mir je uspostavljen, ali za kratko jer su već 1967. Izraelci ponovno okupirali Sinaj i došli do Sueskog kanala. Uslijedio je novi izraelsko-arapski rat 1973., u čijem je fokusu ponovno bio Sueski kanal. Izraelci su ga u jednom od svojih ratova s arapskim zemljama čak i prešli, i to tako što su njega ubacivali tenkove i tako stvorili pontonske mostove koji su im omogućili prelazak na afrički kontinent, no u Africi se nisu zadržali. Sam kanal postao je prva crta izraelsko-egipatske bojišnice i godinama je bio izvan funkcije, što je svjetsku ekonomiju, u kombinaciji s vrtoglavim skokom cijena nafte, bacilo na koljena.


Današnji izazovi oko Sueza nisu tako kompleksni kao u 20. stoljeću. Ipak, novo izbacivanje kanala iz funkcije, ovog puta iz tehničkih razloga, nije ništa manje opasno za svijet. U svakom slučaju, još jednom pokazuje kakva je važnost Egipta kao najmnogoljudnije arapske zemlje i transkontinentalne države u suvremenim međunarodnim odnosima.


Europi i Hrvatskoj je, s druge strane, još jedan podsjetnik koliko ovise o zbivanjima u drugim dijelovima svijeta. Od Bruxellesa bi se stoga očekivao aktivniji pristup u toj regiji koja ionako neprekidno vrije već više od sedam desetljeća. Ono što Europa može ponuditi Bliskom istoku je izvoz mira, stabilnosti i suradnje jer je to i u njenom interesu.



Autor: Adriano Milovan

Foto: Internet

13 views0 comments